The Other Side Of Us

Chapter 58: Early return?

AN
Preporučujem "Something beautiful and alive" od On_Way_To_Neverland.

Uživajte ! :)

Prošlost/2016.godina

Harry's POV

Muka mi je.Zaista je.Jednostavno se ne mogu nositi s činjenicom da je toliko daleko od mene..

Ne mogu.Kako ne vidite? Kako ne osjećate ovu bol koja iz dana u dan sve više raste?

Boli me.

Ne mogu više.

"Harry? Jesi dobro?"

Podižem zamućeni pogled prema glasu kojeg toliko dugo nisam čuo,prema glasu koji me podsjeća na dobrotu i toplotu.
"Donna? Otkud vi ovdje?",nespretno brišem suze koje konstantno naviru te gledam tu ženu koju zaista nisam dugo vidio.
"Ja se nadam da još uvijek radim ovdje,gospodine."
"Donna,dobro znate što smo se dogovorili oko oslovljavanja."
"U redu,Harry.Što vam je?"
"Ja,ja..Donna,ne mogu više."
"Harry,što je bilo?",polako mi je prišla te sjela kraj mene,polažajući jednu ruku na moje rame.
"Ne mogu više bez nje.",i tada sam glasno zajecao,te oborio glavu na Donnino rame.Nedostajalo mi je ovo,nedostajalo mi je da me netko utješi ili nešto kaže.

Bio sam sam po cijele dane i cijelo vrijeme i jednostavno ne mogu više.
"Gdje je ona? Kamo je otišla? O čeme pričaš?"
"Charlotte..",govorim između dva jecaja.."Otišla je i neće se više vratiti Donna..Ona jednostavno neće."
"Harry,saberi se.Znaš da ona nije takva.To je Charlotte,tvoja Charlotte i naravno da će se vratiti."
"Donna,neće.Prokleto neće! Ovaj put sam zaista prevršio svaku mjeru i više se neće vratiti!"

Žurno se ustajem te tražim bilo što da razbijem.Možda jedino tako liječim frustracije.Razbijanjem nečega.Ili možda nekoga.Ne,Harolde,završio si s tim.

Sam si sebi obećao da se više nećeš boriti.

Ne treba mi nikakva lomljava,nikakva tuča,treba mi ona.

Hoću samo njezin zagrljaj.

Hoću nju.

Charlotte !!

Klizim niz zid i sjedam na pod dok me Donna prati u stopu i ne ispušta iz vida.

"Harry,moraš mi vjerovati kada ti kažem da će se vratiti."
"Ali,neće.."
"Hoće.Možda ne za tjedan dana ili par mjeseci,ali jednoga dana,kada ju najmanje budeš očekivao,ona će ti se vratiti."
"Zašto tako mislite?"
"Zato što znam da te voli.Ona te treba koliko i ti nju.Vas dvoje..Vi ste jednostavno najluđa djeca koja postoje na ovome svijetu i ništa vas ne može razdvojiti."

U međuvremenu/Charlotte's POV

"Znate da vas samo 2 mjeseca dijele od završetka obuke.Napokon ćete postati pravi agenti.
Sve zavisi od vašeg zalaganja.",govori nam glavni zapovjednik dok svi stojimo u vrsti, a ja nekako nastojim prekriti svoj trudnički trbuh,ali bezuspješno.

Znate,mota mi se po glavi non-stop i ne mogu ga nikako izbaciti od tamo.
"Svaki dan smo bilježili vaša postignuća na pojedinim vježbama i zadatcima,no ipak završni mjesec dana ovdje bit će najvažniji.",i to je ujedno predzadnji mjesec moje trudnoće.I ovako me već na veliko pucaju hormoni,a kamoli za dva mjeseca.
"Ipak,među vama postoje iznimke i to dobre.A svakog dobrog studenta koji se zalagao uvijek znamo nagraditi.Takvih je bilo troje.
Troje sretnika od vas ovdje prisutnih 50  bit će ranije pušteni s Akademije i diplomirat će mjesec dana ranije.",mjesec dana ranije?! Ne,ne,ne,samo da to nisam ja.Zašto? Pa ja ovdje jednostavno nemam nikoga! Nemam gdje otići i jednostavno ću istrunut na ulici.

Samo da nisam ja,samo da nisam ja.
"A troje najboljih su..",hajde,odugovlači! Neka padne atomska bomba,neka nas pogodi tsunami ili potres,samo da ga odugovlači!!
"Stewart,Newton..i..",ne gledaj me,ne gledaj me.."Evans.Čestitam svima."

Ne,ne,ne,zar se ovo meni mora dogoditi? Zar baš meni?

I kud da sad idem? Sigurno,normalno i racionalno rješenje bi bio povratak kući,zapravo povratak Harryju.E,tu nastaju problemi.

Ria's POV

"Kad ćeš se naučiti pameti već jednom?!",pita me dok ponosno primam još jedan udarac.
"Jebi se.",naglašavam mu svaki slog pojedino i jednostavno me boli briga za udarce,sve dok nju štitim.
"Drska si.Znaš da ne volim takve cure,Ria.Hajde,nemoj da te više udaram,već priznaj."

Cinično mu se smijem i dozivam ga prstom prema sebi dok stojim naslonjena na ovaj zid u ovom šugavom podrumu.

Kreten se osmjehuje,nadajući se mom cinkanju.E,pa neće ići.
"Crkni,dragi.",i tad me udara najjače i padam na pod dok mi krv izlazi iz usta,a moja gusta crna kosa mi pada preko lica i lijepi se za krv dok me on cipelari i ne misli prestati.

I boli me briga.Ništa,ali ama baš ništa me neće natjerati da ju odam.Pa makar dala svoj život za nju.