The Other Side Of Us

Chapter 26: Hello,Charlotte,it's me,Charlotte.

PROŠLOST /2016.godina

Iz mojih misli me je prekinula škripa vrata u Harryjevoj sobi.

Možda je vjetar? Hajde,Charlotte,ne budali.Odi tamo i provjeri to bez straha..

Uzimam nož iz kuhinje i krećem prema njegovoj sobi..Polako sam se šuljala,dok je nervoza u meni sve više rasla,a kad sam otvorila sobu,nož mi je automatski ispao iz ruku.

Harry je sjedio u kutu sobe,sav krvav,dok je brisao krv sa usta,gledajući me zaprepašteno i preplašeno..

"Lotz..Nije onako kako se čini..Lotz,nisam nikoga ubio..",nisam ga slušala već sam samo izjurila van iz stana,dok me je on pratio u stopu..Dovraga,bio je brži od mene..

Uhvatio me je oko struka i prebacio preko ramena,noseći me nazad u stan.

"Sad ćeš me saslušati do kraja,htjela ti to ili ne."

"Harry,spusti me!",par puta sam ga udarila šakama po leđima,ali on se na to nije obazirao.Spustio me je na pod u sobi,dok me je pokušavao umiriti,ali nije mu uspijevalo.

"Charlotte,smiri se!"

"Kako da se smirim,dovraga,Harry?! Pa pogledaj se kako izgledaš!"

"Charlotte,po treći put ti govorim da se smiriš jer ovo mogu objasniti!"

"Harry,krvav si! Kako da to objasniš?! Barem se presvuci ili operi!"

"Lijepo objasnit ću ti odmah sada.Nemam vremena za presvlačenje jer moje je objašnjenje važnije."

"Ajd,pričaj.."

"Ova krv nije ničija nego li moja! Ovo je moja krv,Charlotte!"

"Tvoja? K-kako tvoja? Što ti je bilo?"

"Napali su me."

"Tko?"

"Vampiri.Claudine i njezini."

"Zašto?"

"Otišao sam im prijetiti da te puste na miru,ali su me napali. Bio sam sam,ali me nisu puno ozlijedili."

"Harry ti nisi normalan! Zbog mene si riskirao svoj život,što ti je to trebalo?!"

"Da,znam da nisam normalan,ali prije ili kasnije bi te pretvorili u hranu.Zar to želiš? Moja je dužnost da te štitim!"

"Tvoja dužnost? Znači o tome se radi! Ti mene ne voliš,već osjećaš dužnost da me štitiš!"

"Charlotte,prestani,znaš da nije tako."

"Nego kako je?"

"Ja te volim i stvarno više ne znam što da učinim da te uvjerim u svoju ljubav."

"Ako me toliko voliš,pusti me da odem.."

"Ne! Nećeš otići,trebam te,Lotz,trebaš mi.."

"Harry,ja moram otići za 3 mjeseca."

"Ne moraš,popravit ću se,nikad više neću povisiti glas na tebe,kupovat ću ti sve što poželiš,ništa ti neće nedostajati.."

"Harry..",prekinula sam ga pokušavajući zadržati suze u očima,ne dati im da skliznu..",...Harry,nije stvar u tebi,već je u meni..FBI me zove.",naglo sam zatvorila oči,čekajući njegovu reakciju..Osjetila sam da mi se približio i uhvatio za ramena..Otvorila sam prvo jedno oko,a tek onda drugo .I onda sam vidjela da me gleda nježno,ali i nervozno.Pogled mu je užurbano prelazio preko mog lica,tragajući za bilo kakvim odgovorom..