The Other Side Of Us

Chapter 2 : Is that really him?

" Mozda ce ovo zvucati glupo i cudno,ali da li slucajno poznajes Harryja Stylesa?"

Aa,dee,mi samo sad reci da si njegov sin i da imate sve zajednicko i bla bla bla..

"Daa,naravno,to mi je ujak !",radosno je odgovorio na sto sam postala jos zbunjenija..

"Umm,ujak?"

"Ja sam William,sin Gemme Sharp:).. Drago mi je !Vi ste? ",mladic mi je pruzio ruku,a ja sam upotrijebila srednje ime "Sarah,drago mi je"

M-molim? Jel moguće da Gemma,sestra tog prokletnika Harryja ima dijete? Pa,kad realno pogledamo,jako je moguće jer je 4 godine starija od nas..

"Sarah,zašto vas zanima moj ujak? Ako mogu znati?"

William je definitivno Gemmin sin.Pristojan,ljubazan,samo što je kopija njezinog brata..Dap..

"Uumm..",zamucala sam,"ja sam njegova stara prijateljica..valjda..",nespretno sam se nasmiješila i krajičkom oka pratila što Isabelle radi..

"Sigurno vas zanima nešto više o njemu,zar ne?",zagonetno se nasmiješio i naslonio na pult..Bože,isti je on...

"K-kako znaš?",pogledala sam ga pomalo zbunjeno..Zar sam toliko očita?

"Vidim vam to u očima,Sarah.".. Bravo,Sharp! I opet ponavljam,zar sam toliko očita?

"Ovako..",odlučno je počeo.."Što vas zanima?"

"Paa..Je li našao svoju sreću s nekime?Zadnji put kad sam ga vidjela,obećao mi je to.."

"Ne.Nije.Svaki dan ista priča:napija se,radi probleme i skoro uvijek govori da traži svoju Charlotte.On jednostavno ne funkcionira bez nje..."

Molim?! Osjetim kako mi se dah presjekao i osjećam se kao da ću izgubiti tlo pod nogama..On me traži?! Nije moguće.Harry.Styles.Nema.Osjećaje.U to sam se uvjerila.

FLASHBACK

Charlotte:Zašto se tako odjednom ponašaš prema meni?! Što sam učinila da se tako ponašaš?!

Govorim mu dok padam na koljena,na prljavi,prašnjavi pod i gušim se u suzama i dok me on gleda kako se slamam pred njim.Opet.A,on,on me samo hladnokrvno gleda,onako kako samo on to zna i na taj me svaki dan sve više ubija i očito da uživa u tome.

Charlotte:Odgovori mi!!

Harry:Zar me još nisi upoznala,Charlotte?,govori to dubokim i jezivim glasom koji mi jednostavno tjera strah u kosti.Više me ne zove Lotz,sada sam Charlotte.Zar je ovo ona osoba s kojom sam godinama živjela? Ona osoba s kojom sam se osjećala sigurnom i bezbrižnom? Je li ovo ona osoba koja mi je brisala suze,a sada je njihov glavni uzrok?

Charlotte:Ovo nisi ti Harry!

Harry:Ja nisam Marcel,Lotz.,nesigurno se okreće prema meni i sjeda kraj mene na ovaj hladni beton koji se sada čini i previše vrućim nego što bi trebao biti..Ili je to samo njegova prisutnost?

Charlotte:Ali si bio.,nesigurno ga gledam u te blijede zelene oči u kojima se krije sve ono što ne znam.Svi kažu da su oči ogledalo duše,ali ove sigurno nisu.

Harry:Ja sam bezosjećajni gad.Zapamti to,Charlotte.

END OF FLASHBACK

"Sarah,jeste li dobro?Treba li vam nešto?"

"Ne,ne,u redu sam William.."

"Ne izgledate mi baš tako.Jeste li sigurni?"

"Da,da,da,u redu sam.",odlučnije odgovaram te popravljam šiške stavljajući ih na jednu stranu,dok William izgleda zbunjenije i uplašenije nego što bi trebao..

"William,jesi dobro?",zabrinuto ga gledam i počinjem se plašiti njegove reakcije..

"O-ona djevojčica s kojom ste došli.."

"D-da,što je s mojom kćeri?!",nervozno se okrećem po pekari,i tek sada shvaćam da je nema!

"O,Bože,Isabelle!!",već plačljivim glasom cvilim i prelazim rukama preko kose...

"K-kako je nema?!P-pa sada je bila ovdje!!"

"Smirite se,Sarah,naći ćemo je.",utješno mi govori William,dok meni to ništa ne znači..Zajedno istrčavamo iz pekare i nervozno se osvrćemo po cesti dok na kraju ulice preko puta ulice,točno ispred Harryjeve kuće,ugledam Isabellu kako razgovara s nekim dečkom obučenog u rozu majicu sa plavom maramom oko glave i crnim uskim trapericama dok ju lagano drži za ručice dok se ona smije.Krećem prema njima,ali se ukopavam na mjestu kada čujem taj promukli glas pomiješan sa smijehom,"Smiješna ti je moja majica,ha,malena?"..On.Da li je to moguće ?Harry?Gutam veliku knedlu prije nego što idem prema njima još uvijek zabrinuta,a sada i preplašena..Koljena mi klecaju iz nekog nepoznatog razloga,ja jednostavno nisam spremna na susret s njim..Stajem malo iza Harryja,iza tog čovjeka za kojeg smatram i za kojeg se nadam da nije on..

"Jako si lijepa,Bella..Gdje ti je mama,srećo?",zabrinuto i slatko pita,a to je za mene previše..Dolazim do Isabelle i uzimam je u naručje,stavljajući kosu na lice i ne pogledavši ga,okrećem se i po prvi put se nadam da me nije prepoznao..Ali,bezuspješno..

"Lotz?",osjećam jak stisak muške ruke na svojoj nadlaktici,dok mi se grlo steže i stojim ukopana na mjestu,dok on dolazi ispred mene i sklanja mi kosu s lica..

"Moja Lotz,napokon."

AN:

I eto ga!Drugi dio je postavljen!Nadam se da vam se sviđa!Hvala vam na onim lijepim komentarima,jako ste me oraspoložili !
Za idući nastavak vam treba 4 vota,2 komentara :) Nije puno,zar ne?

Love ya,Anamaria.x