The Other Side Of Us

Chapter 24: It's time.

Pjesma za ugođaj: Innocence-Halestorm

"Ne bih ti bila djevojka da si zadnji muškarac na svijetu."

"Znači tako?",nisam se ni mogao zaustaviti,kontrolirati,sve se odvijalo tako brzo i glasno,moja je ruka poletjela prema njenom obrazu,i prije nego što sam reagirao,moja ruka se našla na njezinom obrazu.Ja..Ošamario sam Lotz.

Pomalo suznim očima je par puta trepnula,skamenjeno me gledajući,usta otvorenih na 'O' i počela me je odgurivati sa sebe.

"Lotz..Nisam.."

"Začepi! Dosta mi te je! Ovo ti nikada neću oprostiti! Zapamti to! Podigao si ruku na.mene!",odgurnula me je i brzo otrčala u moju sobu,zaključavajući vrata za sobom.Prije nego što sam stigao ući za njom,zalupila mi je vratima pred nosom,tako da sam samo čučnuo i skliznuo niz vrata,glasno plačući.Ja i moja jebena druga strana.

"Mrzim te!",glasno je vrisnula udarajući nogom od vrata.Ona me mrzi.Ne.Samo ne to.

Što sam to uradio?!

Nakon par minuta sjedeći u tišini ispred sobe,osjetio sam kako je ona,s druge strane vrata također čučnula i kliznula sa vrata.Dobro je,ne plače.Ne želim ju slušati kako plače,to me još više ubija.Nikada nisam mario za ženske suze,ali ona je nešto posebno.Nešto nedefinirano.

"Charlotte?",tiho ju zazivam,okrećući glavu prema vratima osluškujući i želeći čuti bilo kakav zvuk ili šum iznutra.

"Ne pričam s tobom.",tiho,ali dovoljno hladno mi odgovara,dovoljno hladno da me srce probode.

"Znam..Idiot sam..I žao mi je,opet mi je žao zbog ovog..Oprosti,stvarno nisam želio te udariti..",opet joj se ispričavam,radim nešto što nikada nisam volio raditi.Ispričavam se.Ali,sad to stvarno iskreno mislim.Da zna da sam vampir,bilo bi lakše objasniti da sam stvarno lud kad sam ljut i da se ne mogu kontrolirati.Ali,ništa me ne opravdava zbog udaranja.Pobogu,ja je trebam zaštititi,a ne ju povrjeđivati.Zašto joj ovo jednostavno ne mogu reći? Otvaram usta,ali ništa ne izlazi iz njih,osim vrelog daha.

"Ispričavanje ti neće pomoći."

"Znam da sam sve upropastio..."

"Ne,Harry,ti nisi ništa upropastio,jer mi nismo ništa bili.Niti ćemo ikada biti.Zapamti to."

"Lotz,ne,ne govori to.Ne govori to!",udaram šakom od vrata,ne od ljutnje,već od žalosti i tuge.Ona će otići za 3 mjeseca,konju,ispravljaj ovo!

"Istina boli,zar ne?",govori sa visokom dozom cinizma u glasu,i čujem otključavanje vrata i nakon samo par sekundi vidim pomalo uplakanu i razočaranu djevojku kako sjedi ispred mene otvarajući vrata nogom.Ne znam zašto,ali usne joj se izvijaju u smiješak,i onda postajem još zbunjeniji.

"Razgovarat ćemo?",pitam ju.

"Hoćemo.Kad se ti prestaneš ponašati djetinjasto.",ludo se smije dok ja gledam u nju kao da je pala s Marsa.Pobogu,ošamario sam ju,a ona grca od smijeha.

"Lotz?",ona jako odmahuje glavom i opet se smijući,ovog puta pokazivajući vampirske zube.Ovo nije Charlotte.Ovo nije ona.

U par sekundi osoba ispred mene se pretvara u crvenokosu vampiricu koju mrzim iz dna duše.

Claudine.

"Iznenađen,dragi?"

"Gdje je?"

"Hej,mali,smiri se.Ako se ne budeš lijepo ponašao,nikad ti neću reći gdje ti je ona mala slatkica."

"Što si joj napravila?"

"Ništa.Ali,ako se ne prestaneš tako ponašati,mogla bih joj svašta napraviti.Razumiješ?"