Poglavlje 6.

2.5K 118 0
                                    

NIKADA ME NISU UPOZNALI
Nije me toliko bolilo to što se ne sjećam svojih roditelja, više me bolilo to što me nikada nisu upoznali, nikada nisu dobili priliku da me zavole, da me štite.

"Hej, Loren je.", lagano prošapćem u mobitel.

"Oh, hej, nisam mislio da ćeš nazvati...", odgovorio je nesigurno.

Zar nije htio da ga nazovem?

"Oprosti što jesam, ovo je bila pogreška.", odgovorim mu.

"Ne, nije bila pogreška, barem se nadam.", mogla sam čuti lagani podsmijeh.

"Htio sam reći da nisam očekivao da ćeš uopće htjeti razgovarati samnom."

"Pa očigledno želim, ako upravo razgovaramo, zar ne?", kažem.

"Da, u pravu si."

"No, zbog čega zoveš?", pitao je.

Zbog čega bih ga zvala, sigurno nisam nazvala Froya Clinta da nakratko poćaskamo.

"Vezano za zabavu koju si ranije spomenuo?", upitno kažem.

"Aha, da, dakle ideš?"

"Odlučila sam da bi mogla pružiti šansu zabavi od tvoga prijatelja.", nasmijem se.

"Pa drago mi je, mogu te pokupiti oko 10.",rekao je.

Nije me uopće pitao da li želim da me pokupi, ali valjda je to bila svrha njegovog poziva na zabavu.

"U redu, poslat ću ti adresu.", rekla sam i bez pozdrava poklopila.

Kada sam odložila telefon osjetila sam veliko olakšanje u svojim prsima i duboko udahnula.

Nisam mogla odlučiti da li sam pogriješila što sam ga nazvala ili je to nešto što je dobro za mene, mislim dobro je upoznavati nove ljude, zar ne?

Još uvijek nisam mogla izbaciti Vitalia iz glave, uopće mi nije prišao u školi, nisam ga ni vidjela, kao da me namjerno izbjegavao.

Čudno mi je kako smo samo odjednom postali prijatelji, ako to mogu tako nazvati.

Već sam spomenula da znam Vitalia od prije, naravno kako ne bih znala tko je Vitali bio, jedan od najpopularnijih dečkiju u školi, ali nikada nam se putevi nisu presreli.

Nisam očekivala takav karakter od njega, sviđao mi se ali opet mi je uspio u ova dva dana toliko ispiti živce.

Kako god, morala sam mu vratiti jaknu, znam da njemu ne bi bio problem da sam mu ju jednostavno vratila sutradan u školi ali meni bi bio.

Nikako nisam mogla pronaći način da mu vratim jaknu pa sam odlučila to staviti po strani ali svejedno mi je bilo u kutku misli.

Poslala sam adresu Froyu i krenula se spremati.

Odlučila sam obući crnu kombinaciju.

Kakvo iznenađenje, nije kao da imam koju boju u ormaru osim crne.

Zgrabila sam crne traperice i crnu dekoltiranu majicu.

Premišljala sam se oko majice jer je imala duboki izrez, ali nakraju sam ju ipak odlučila obući i preko nje obući Vitalijevu jaknu.

Prije negoli sam izašla iz sobe zastala sam i razmislila o tome kako idem van s dečkom dok nosim jaknu od drugog dečka, ovako i onako ne želim ništa pa mi je ta jakna bila poput Jokera.

Bijeli tigroviWhere stories live. Discover now