Bijeli tigrovi

Poglavlje 47.

Mobitel mi je počeo zvoniti.

"Molim?", oprezno sam se javila.

"Loren, brzo moraš sići dolje!", muški glas vrištao je na mene kroz mobitel.

"Tko je ovo!?"

"Andre je, silazi dolje!"

"Koji se kurac događa?", pitam već iznervirana.

"Dolaze po mene!"
"Siđi ispred svoje zgrade", prekinuo je.

Panično sam počela navlačiti odjeću na sebe i što sam prije mogla sam istrčala na hodnik svoje zgrade.

Izišla sam na tamnu ulicu, ali Andrea nije bilo na vidiku.

Crni auto stvorio se na obzoru, zatamnjena stakla ubrzo su se našla pred mojim očima.

Andre mi je otvorio vrata iz unutrašnjosti auto s malim podsmijehom na licu.

Ljutito sam sjela na sjedalo i zatvorila vrata auta.

"Tko dolazi po tebe, ha?", pravim se glupa.

"Jako si me razveselila sa svojim brzim dolaskom", nasmijao se, "Prošla si još jedan test"

"Kakav test?"

"Barattin test", odgovori mi, "Večeras je tvoja velika noć"

Nisam shvaćala što se događalo, ali umjesto beznadnog ispitivanja prepustila sam se svojim mislima.

.

"Moja Loren!", stari glas putovao je mojim ušima, "Moj dijamant!", povukao me u zagrljaj.

"Sjedni", pokazao je na kauč preko puta njegovog.

Oprezno sam sjela, Andre pored mene.

Muškarci u crnim odjelima stajali su na svakom ulazu s rukama na bokovima.

"O čemu se radi?", prekinem tišinu.

"Radi se o tvojoj prvom samostalnom zadatku", ispio je gutljaj skupocjenog viskija.

"Večeras ćeš predvoditi pljačku, naime jedan čovjek mi duguje veliki novac", glava mi je automatski otišla na noć kada me Julian poveo sa sobom u šumu.

"Tvoj zadatak je iz njegovog šefa uzeti dijamantnu ogrlicu vrijednu milijune na milijunima", objasnio je, "Ostatak će napraviti tvoj maleni tim"

"Tim?", nagnem glavu u nevjerici.

"Moram vidjeti kako funkcioniraš pod pritiskom, pošto znam da si hrabra ne bi ti bio problem riskirati svoj život, ali život drugih...", podigao je kažiprst u zrak, jedan od muškaraca otvorio je dvokrilna vrata sobe preko puta nas.

Trojica mladića sjedili su unutra i kada su nas ugledali brzo su zašutili i ispravili se.

"Ronalde, oni su previše mladi", prošaptam.

"Zapravo su tvojih godina, sretno i nemoj me iznevjeriti", ustao je s kauča i nestao u hodniku.

"Jesi li spremna upoznati svoj tim?", Andre me pitao s osmijehom na licu.

"Ovo nije nešto što bi ti trebalo staviti osmijeh na lice", ljutito odgovorim i ustanem.

Ušla sam u prostoriju gdje su tri dečka sjedila, sjela sam nasuprot njih.

Andre je ušao par trenutaka nakon mene, a njih trojica su se dignuli na noge.

"Oh, dečki, ja vam nisam šef", Andre je objasnio.

Pogledali su me zbunjeno "Ona vam je šefica", Andre je rekao umjesto mene.

"Oprostite", počeli su se ispričavati.