Bijeli tigrovi

Poglavlje 59.

2 mjeseca kasnije...

Sjedila sam na rubu svog kreveta oprezno promatrajući kuvertu.

Alexandra

Zgrabila sam ju i u naletu adrenalina skoro otvorila, zatim sam duboko uzdahnula i vratila ju na njeno mjesto.

Digla sam se i stala pred ogledalo, rukom sam prošla kroz dugu i tamnu kosu.

Obučena u crno od glave do pete, promatrala sam svoj izraz u zrcalu.

Pitala sam se da li se imalo promijenilo od onog dana kada sam izgubila Juliana.

Nasmijala sam se, ali nisam dugo mogla držati taj osmijeh na licu.

Izišla sam iz sobe i stala kraj ulaznih vrata dok sam na ormariću tražila svoje ključeve.

"Samo nemoj biti predugo", čula sam Julesin glas iza sebe

"Ne brini, imam drugih planova", odgovorim i iziđem iz stana.

Prekrasne pupoljke i zeleno lišće zamjenile su ogoljene grane i led u zraku.

Pronalazila sam utjehu u pomisli da je vrijeme u sinkronizaciji samnom.

Nakon dužeg vremena hoda stigla sam do svoje destinacije.

Sjela sam na crnu mramornu ploču i na nju položila buket cvijeća.

Julian Lingard

2000. - 2019.

Voljeni sin, brat, prijatelj.

I jedna zraka sunca u tami dovoljna je da osvijetli put

"Oh, Julian, koliko mi samo fališ", nepomično sam zurila u njegov nadgrobni spomenik.

Kroz ova dva mjeseca bol nije postala nimalo manja, samo sam se naučila bolje nositi s njom.

Samo sam mogla razmišljati koliko sam htjela da je Julian sa moje strane, uz mene, koliko bi sve ovo bilo lakše.

Možda ne bi bilo ovog tereta na srcu, tuge u očima i praznine u duši, možda kada bi on bio tu.

Obrisala sam suzu s obraza i ustala se, rukama sam popravila neuredan crni kaput i zadnji put pogledala njegov spomenik.

.

Par sati kasnije nalazila sam se u vili u Area White-u koja je postala moja nakon što sam protjerala Barattu.

Sjedila sam u nekoć Ronaldovom uredu.

"Loren, svi su stigli", David je provirio iza zida

"U redu, hvala na informaciji Davide", lagano sam mu se osmjehnula.

David i ja smo se užasno zbližili od Julianove smrti, bio je uz mene, pričao mi o povijesti Area White-a i uvijek me saslušao.

Izišla sam iz ureda i ušla u prostrani dnevni boravak koji je zasigurno bez namještaja mogao izgledati kao soba za bal.

Unutra me sačekala moja ekipa, barem najuži dio moje ekipe.

Oliver, David, Mason, Phillip, Andre, svi su sjedili na kaučima i nestrpljivo čekali moje riječi.

"Znam da sam bila odsutna u zadnja dva mjeseca, svi naravno znate za situaciju s Julianom i nadam se da shvaćate zašto sam trebala malo vremena za sebe..."

"Svi bismo se mi mogli zadovoljiti s ovime što smo do sada postigli, novcem, moći, slobodom...Ali, svi znamo da se nećemo i ne možemo zadovoljiti time"

"Ono što nama treba i ono za čime žudimo je osveta, želimo se osvetiti za svaki ukraden život, svaku osramoćenu suzu i borbu u našim glavama"

"Trebat će mi vaša pomoć, sutra će biti organiziran tajni bal upravo ovdje, pozvati ćemo naše najveće saveznike kako bi se mogli založiti za svoju lojalnost prema meni i prema Bijelim tigrovima"

"Vaš posao će biti od njih saznati Barattinu trenutačnu lokaciju, pošto se već dva mjeseca dobro krije od nas"

"Lov nikada nije prestao, ali nije ni započeo, lov sada službeno počinje, nemojte me razočarati"

.

"Loren, gdje si do sad?", Vitali me dočekao na vratima svoje kuće

"Oprosti, morala sam nešto obaviti u Area White-u", prošla sam kraj njega i sjela se na kauč

"Pričaj", bacio se na kauč kraj mene

Nakon što sam mu sve detaljno objasnila i ispričala gledao me u čuđenju.

"Nemaš pojma koliko sam ponosan na tebe", nasmijao se i zagrijao mi srce

"Nemaš pojma koliko bi ja bila ponosna na tebe kada bi mi smotao jedan joint", zahihoćem se

"Vražice", rukom je prošao po mom bedru, a zatim je na stolu ispred nas pripremio sve kako bi mi smotao joint.

Dok je motao meni joint usputno je smotao i sebi jedan.

Sjeo je kraj mene i pepeljaru postavio između nas dvoje.

Zapalio je joint i postavio ga među moje usne.

"Ne mogu ni zamisliti koliko ti je ovo sve teško palo", započeo je nakon što smo oboje popušili skoro pola jointa

"Shh...", pritisnula sam svoj kažiprst o njegove usne, "Ne želim o tome"

"Ajmo se na trenutak pretvarati da je sve u redu, ajmo pretvoriti ovu noć u nešto predivno", prošaptala sam

Na trenutak se zagledao u mene, promatrao me sve dok mi se nije nasmijao u lice.

"Ajmo to napraviti", položio je svoje ruke oko mog struka i približio me bliže sebi.

Spojio je naše usnice i gomila emocija je počela kolati mojim venama, osjetila sam neopisivu vatru u grudima i želju za što više njegovog okusa.

S usana je prešao na moj vrat dok sam ja ispuštala zvukove ugode.

Osjetila sam ponosan osmijeh nakon jednog svog jecaja.

Odmaknuo se od mene i skinuo majicu s mene "Ti si jedina...", zatim je skinuo svoju majicu, "Za mene", agresivno me poljubio

Njegove ruke strujale su po mome tijelu, od mojih grudi preko trbuha do bedara.

Naši glasni uzdasi ispunjavali su prostoriju, uživali smo jedno u drugome bez osjećaja krivnje ili iskorištenosti.

Osjetila sam jaku vibraciju koja se širila između mojih nogu, mogla sam se zakleti da će mi srce eksplodirati.

Hvatala sam dah dok me Vitali ljubio gdje god je stigao, bio je toliko nježan i agresivan u isto vrijeme.

Primio je moju stražnjicu i privukao me još bliže, zatim me bacio ispod sebe dok se laktovima pridržavao iznad mene.

Kosa mi se razbarušila po licu, on ju je nježno maknuo i otkrio moje oči.

Zastao je ponovno, gledali smo se, puni požude i strasti, gledali smo se i uživali u pogledu.

Da sam mogla ostala bi zauvijek izgubljena u tom trenutku.

Daleko od realnosti, surove istine, boli i krvi.

Samo on i ja, otkucaji naših srca i naši pogledi.

"Mogao bi te gledati do kraja vjekova", prošaptao je riječi koje su izazvale neopisivu toplinu u mojim prsima

"Samo želim biti izgubljena s tobom, u ovom trenutku ili sljedećem, ajmo se izgubiti i ne znati što slijedi", zagrizem usnicu nesigurna u svoje riječi

"S tobom bih bio izgubljen zauvijek kad bih mogao"