Bijeli tigrovi

Poglavlje 50.

"Bijela tigrica?", nasmijem se.

"To je priča za drugi put", kaže i svoj lančić s tigrovom glavom spremi ispod majice.

Ustao se i sjeo kraj mene "Ovo će zvučati ludo...", započeo je, "Ali, da li bi otišla samnom u Moskvu?"

"Vitali, to stvarno zvuči ludo", kažem, "Tek smo se pomirili, morala bi upoznati tvoju obitelj, što da kažem Jules?", histerizirala sam.

Položio je svoju ruku na moju "To je sve nebitno, a Jules reci istinu", njegove oči ponovno su radile ono što najbolje rade.

Omamljivale su me.

"U redu, ići ću s tobom", razveselio se i zagrlio me, "I Julian ide", nadoda.

"Naravno", kažem s osmijehom.

"Nemoj se uplašiti mojih roditelja, znaju biti malo...", tražio je pravu riječ, "Pa...hladni"

"Ne brini, sumnjam da su gori od tebe", zezala sam ga.

.

"Znam, Jules, ne moraš se brinuti!", govorim u slušalicu dok hodam prema ulazu u privatni avion.

Nisam ni sama sigurna kako sam uvjerila Jules da me pusti na putovanje s Julianom i Vitalijem, i to skroz do Rusije.

Vjerojatno jer je u zadnje vrijeme užasno zavoljela.

Bože, život mi se zaista izokrenuo za 360 stupnjeva.

Prije godinu dana nisam mogla ni zamisliti da ću moći jedan dan samo odlučit otići u Moskvu sa svoja dva najbolja prijatelja od kojih je jedan sasvim slučajno moj ljubavnik.

Ali, tek da će to Jules dopustiti, to stvarno ne mogu vjerovati.

"Bok, volim te, javljati ću se", poklopim slušalicu.

"Sve u redu?", Vitali me iznenadi s poljupcem u obraz.

"Mhm...", promrmljam, "Nismo trebali ići privatnim avionom, znaš", kažem.

"Očev je, majka je inzistirala", kratko odgovori.

Vitali i Julian bili su obučeni malo drugačije nego inače, od vrha do dna u trenirci.

Vjerojatno jer idemo na dugi avionski let.

Ja sam se obukla malo prikladnije za upoznavanje njegovih roditelja, traperice i obična majica.

"Opusti se i uživaj", Julian mi šapne na uho, te uđemo u avion.

Bio je luksuzan u svakom smislu te riječi.

Luksuzan tepih kroz cijeli avion, bijela sjedala od koze, interijer od najskupljeg drveta.

.

"Smiri se, sve će biti u redu", Vitali mi je rekao po treći put.

Sada smo ulazili u auto na aerodromu u Moskvi, dočekao nas je vozač.

Ubrzo smo stali ispred najveće vile koju sam ikada vidjela, s najljepšim vrtom i fontanama.

Pričekali smo par trenutaka kako bi nam otvorili visoku ogradu.

Prepoznala sam Katju koja nas je čekala pred glomaznim drvenim vratima kuće.

"Vitali!", zajecala je i izljubila ga.

"Da li je to moj Boris?", škicnula je prema Julijanu koji joj se nasmijao.

Boris?

O čemu se tu radi?

Zagrlila ga je čvrsto, a zatim pogled preusmjerila na mene.