Bijeli tigrovi

Poglavlje 12.

Area White

Ljudi koji su bili dovoljni kriminalci da uđu u to područje, nikada ne bi bili viđeni kako ulaze niti izlaze.

"Julian?", prošaptala sam u slušalicu.

"Molim?", umorno je progovorio.

"Diži se iz kreveta, skoro će 5.", uzdahnula sam.

"Loren, nisi ti bila budna cijelu noć.", zacvilio je.

"Upravo tako, jer sam pametna a ti nisi."

"Čekam te kraj stupa za 20 minuta.", rekla sam i prekinula time mu ne ostavivši vremena za izgovore.

Stup je bilo mjesto na kojem sam se redovno nalazila s Julijanom posljednjih par mjeseci.

Doduše, ne samo s njim, par puta njegovu ulogu zauzeli su Vitali ili Tyron, ali to se događalo teško.

Bio je to stup kraj kojeg je stazica vodila dublje u šumu gdje smo ja i Julian jednu večer, potpuno napušeni bili dovoljno sretni i pronašli klupice duboko zakopane u drveću i grmlju.

Tamo nas nitko nije mogao vidjeti ni čuti.

Bilo je savršeno za naše intimne razgovore, alkohol i drogu.

Ustala sam se iz kreveta, bila je subota.

Julian i ja smo jučer otišli na obližnji tulum, ne toliko radi ljudi ili Ricka, divnog organizatora, već zato što smo znali da će biti alkohola i droge.

Ja sam izdržala svega četrdesetak minuta a zatim sam se javila Julianu da mu kažem da krećem doma na što je on odgovorio kako će i on uskoro.

Naravno, nije krenuo uskoro, probudio se u Rickovoj kući u 6 ujutro a zatim pješaćio do svoje kuće.

Pošto sam svu higijenu sredila već prije par sati, obukla sam crne traperice i pomalo otkrivajuću majicu.

Šminka mi je bila izraženija, to je bio plod dosade.

Obula sam crne tenisice i zgrabila crnu kožnu jaknu.

Jules ni ove subote nije bilo doma, kao ni prošle a i one prije te.

Gospodin Marcus se zadržao u mome životu, još od one, tada besmislene večeri.

Marcus i Jules nalaze se skoro svaki tjedan još od te večeri.

I večeras je jedna od tih večeri.

Otišla je prije 4, a vratiti će se nakon 11, ako će uopće spavati doma.

Pogledom sam prolutala po stanu dok sam hodala niz hodnik.

Uzela sam ključeve i izišla iz stana.

Stepeništem sam se spustila u prizemlje zgrade te izašla iz njega.

Vani je već padao mrak, zima je bila blizu, ali ne toliko blizu za smrzavanje.

Hodala sam ulicom, zatim drugom i došla sam na kraj treće i skrenula lijevo.

Stala sam kod poznatog stupa i zapalila cigaretu čekajući Juliana.

Otvorila sam mobitel da bih provjerila kada sam zvala Juliana.

↗️ Julian 16:57

Zatim sam pogledala koliko je trenutno sati i shvatila da Julian kasni već 3 minute.

Bilo je 17:20.

Lagano sam tapkala nogom o beton dok sam uvlačila dim cigarete.

Ljudi se me pogledavali, neki izbliza, neki izdaleka.