Bijeli tigrovi

Poglavlje 23.

Vjerujem da osjećaš nešto prema meni.

I dok me tako promatrao, nisam se mogla natjerati da mu slažem.

Loren's point of view

Froy↙️
7:46

Jesi li spremna?

Bili su rani jutarnji sati, sjedila sam na krevetu čekajući da me Froy nazove.

Umjesto poziva, dobila sam poruku.

Froy↗️
7:47

Jesam.

Froy↙️
7:47

Čekam te ispred zgrade.

Spremila sam mobitel u zadnji džep i podignula ruksak s poda.

Trčeći sam se spustila niz stepenice i provirila u kuhinju. "Jules?", prošaptala sam. "Jesi li doma?"

"Ovdje sam!", njen nježan glas dopirao je do mene iz dnevnog boravka.

"Hej...", pozdravila sam ju, naslonila sam se na zid i prekrižila ruke preko grudi.

"Ideš?", nasmiješila mi se.

"Da, zapravo...", počešala sam se po glavi, "Froy me čeka."

"Aha...", zamišljeno je rekla, "Neću te više zadržavati onda."

"Trebam malu uslugu od tebe.", podignula je obrve dok je petljala po svojem prstenu.

"Reci."

"Nakon škole, voljela bih da upoznaš Marcusa.", zbunjeno sam ju pogledala provlačeći prste kroz svoju tamnu kosu, "Molim", pitala sam.

"Zabavljamo se već par mjeseci i voljela bih da se napokon upoznate.", usne su joj se izvile u maleni osmijeh.

"Da...", nakašljala sam se i pročistila grlo, "naravno, bit ću doma odmah nakon škole."

"A sada, moram ići.", mahnula sam joj i izišla iz stana.

Froy me čekao parkiran ispred moje zgrade u autu.

Kada me uočio mahnuo mi je te me pozvao.

"Hej.", osmijehnuo se i otvorio mi vrata auta.

"Hej.", uzvratila sam.

"Morat ćemo malo ubrzati danas da stignemo.", upalio je motor i pritisnuo gas.

Jutro je bilo vedro, proljeće je prekrilo zimu i cvijeće je počelo cvati.

Sjedili smo u tišini dok smo se vozili prema školi, mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi.

Znatiželja ga je konzumirala.

Okrenula sam glavu u drugom smjeru kako bi mi bilo barem malo manje neugodno.

Stigli smo pred školu, i kao po protokolu Froy mi je otvorio vrata.

....

"Loren!", primijetila sam riđokosu djevojku kako uzviče prema meni iz zadnje klupe.

"Hej, Jessica.", pozdravila sam ju.

"Sjedni.", potapšala je mjesto kraj sebe, sjela sam kraj nje.

"Šta si radila preko vikenda?", čudno me gledala, kao da je očekivala određeni odgovor.

"Ništa posebno.", slegnula sam ramenima i položila bilježnicu na stol.

"Sigurna si?", podignula je obrvu i položila olovku na svoje usne.