Bijeli tigrovi

Poglavlje 21.

LJUBAV BRATA I SESTRE

Obitelj je uvijek i zauvijek.

"Volim te, Loren.", prošaptao je.

"I ja tebe, Julian.", zagrlila sam ga još jače.

"A sada, što se dogodilo s Daveom?", prošla sam prstom preko porezotine na njegovom obrazu, zadrhtao je.

"Nakon što je shvatio da Vitali neće trpiti njegova sranja odlučio je okušati sreću na meni, ali nije došao sam."

"On i njegovi mali prijatelji pojavili su mi se pred vratima usred noći s noževima, i pištoljima."

"Nakon što su istresli svoje nezadovoljstvo na meni uperili su svoje noževe i pištolje prema meni, rekli su mi da me neće ubiti, završio sam samo s ovom porezotinom.", nasmijao se kao da je to ništa.

"Ali, tko je Dave?", pitala sam.

"Sjećaš li se muškarca kojeg smo vidjeli s Vitalijem one noći?", potvrdno sam kimnula glavom.

"To je Baratta, poznat kao Ronald Baratta, njegovo pravo ime nije poznato."

"Taj muškarac praktički vodi Area White, Dave je jedan od njegovih potrčka."

"No, čak i čovjek moćan kao Baratta nema potpuno vjerne pratitelje, Dave ima svoj osobni plan, samo još nisam shvatio kakav točno."

"Zašto nisi rekao Vitaliu za to?"
"Mogao ti je pomoći."

"Mogu se brinuti sam za sebe, Vitali je imao važnije poslove u to vrijeme.", nisam odgovorila na to iako sam imala još mnogo pitanja, nisam htjela forsirati njegovu dobru volju.

"Samo malo, netko me zove...", mobitel mi je zavibrirao u zadnjem džepu.

"Froy...", pročitala sam ime na zaslonu, Julian je preokrenuo očima davajući mi do znanja koje je njegovo mišljenje o primanju tog poziva, svejedno sam se javila.

"Molim?"

"Loren?"
"Jesi li to ti?", zabrinuto je upitao.

"Da, ja sam.", odgovorila sam.

"Gdje si do sada?"
"Pokušavam te pronaći cijelu noć i dan!"
"Jesi li dobro?"

"Jesam."
"Bila sam kod Vitalia..."

"Znam, otišla si sa njim..."
"Iako ga ne volim znam da te nikada ne bi ostavio samu, pretpostavio sam da si bila s njim.", osjetila sam ton boli u njegovom glasu.

"Kada ćemo se vidjeti?", pitao je.

"Sutra, u školi."

"U redu, pokupit ću te.", rekao je.

"Volim te, Loren."

"Vidimo se sutra, Froy.", prekinula sam.

"Bravo.", Julian je prokomentirao.

"Što sada?"

"Baš me zanima kako će se ovo odigrati, Froy, Vitali...", rekao je.

"O čemu ti pričaš?"

"Gledaj, Froy mi nije previše simpatičan ali nije mi posebna želja da bude primoran odložiti svoju nogometnu karijeru na par mjeseci.", podignuo je obrve i skupio usne.

"Zašto bi se to dogodilo?"

"Mislim da oboje znamo zašto.", prošao je prstom preko svoga vrata.

"Julian, ti stvarno nisi normalan."

"Ispravak, ja sam još donekle normalan, Vitali nije.", puknuo je u smijeh.

"Ne brini, držaču Vitalija pod kontrolom.", nasmijala sam se.