Bijeli tigrovi

Poglavlje 43.

"Još samo deset minuta", Tyron je rekao između uzvika.

Rezultat je bio u korist protivničkog tima koji su s jednim bodom više ležerno odlučili završiti utakmicu.

Nervozno sam tapkala nogom o pod, nisam gledala nogomet niti me zanimao, ali iz nekog razloga bila sam užasno nervozna na samu pomisao da ćemo izgubiti.

Mobitel mi je zazvonio, mada osjetila sam njegovu vibraciju u svome džepu, a ne njegov ton.

Izvukla sam mobitel iz džepa, nepoznat broj.

"Oprosti, moram se javiti", potapšala sam Tyrona po leđima, on je samo kimnuo glavom.

"Idem do toaleta", viknula sam Julianu i Vitaliju koji su umirali od dosade na tribinama.

Otrčala sam do jednog od mnogih prolaza na stadionu, ali mobitel je prestao zvoniti.

"Kvragu!", lupila sam nogom o beton.

Na moje čuđenje, mobitel je ponovno zazvonio.

"Molim?", brzo sam se javila.

"Gospođice Lombardi", prepoznala sam stari glas.

"Nismo li se dogovorili da smo na ti?", upitam.

"Jesmo, Loren", nečujno sam uzdahnula i progutala knedlu, "Vidim poslušala si me, to je dobro, drago mi je što si se odlučila javiti"

"Imamo dogovor, ja dogovore nikada ne kršim", kažem.

"To mi paše, u tom slučaju...", na par sekundi se zaustavi, "Trebat ću te sutra, za jedan događaj"

"Kakav događaj?"

"Okupljanje mojih kolega i mene, poslovnih prijatelja"
"Ne moraš se bojati, to će biti jedna obična poker večer"

"Zašto vam ja trebam ako će to biti jedna obična poker večer?"

"Sve ima svoje vrijeme, Loren"
"Očekuj moj sljedeći poziv", prekine prije nego što stignem išta drugo reći.

Vrištanje stotine ljudi me povuklo iz razmišljanja i potrčala sam prema tribinama.

Pobjedili smo.

Tri boda razlike u našu korist, svi su vrištali od uzbuđenja i grlili se od sreće.

Brzim hodom sam stigla do Tyrona "Pobjedili smo!", viknuo je i privukao me u zagrljaj.

"Dobro, sada kad je ovo gotovo", Vitali nam se približio, "Možemo li napokon doma?"

"Možemo, samo moram porazgovarati s Tyronom nasamo", nervozno kažem, "Julian i ti odite doma, ja ću se vratiti s Tyronom", nije ništa posumnjao, poljubio me, te zajedno s Julianom izašao.

"O čemu trebamo razgovarati?", Tyron me namješteno pogledao.

"Oprosti Tyron, trebao mi je izgovor"

"Znao sam, Loren"
"Nisam toliko glup"

Prebacila sam pogled prema terenu i ugledala Froya koji je već gledao u mene.

"Moraš popričati s Froyem?"

"Samo mu trebam čestitati, to je to", branim se, "Čujemo se, Tyron", spustila sam se niz tribine do Froya koji me čekao.

"Loren!", čvrsto me zagrlio, "Došla si"

"Naravno", izvučem se iz njegovog stiska, "Pobjedili ste!", osmjehnem se.

"Ovo je bila teška sezona, ali ovo će mi samo pomoći na upisima", govorio je o upisima na fakultet.

"Zar nisi trebao ići na privatni fakultet?", tako sam barem mislila, njegovi roditelji su vlasnici velike firme.