Bijeli tigrovi

Poglavlje 34.

Tamnooki čovjek posjetio me u snu, njegov pogled parao je svaki moj obrambeni zid.

Progonila me krv i tama koju je ostavio za sobom.

Nije mi dao sna, svako malo probudila bih se kako bih se uvjerila da nije zapravo ondje.

Barem je Julian bio tu, makar je spavao osjećala sam se sigurnije znajući da je netko samnom u sobi, odnosno na drugoj strani kauča.

Zbog svega toga bila sam poprilično umorna prije škole, po prvi puta ja sam bila ta koju je netko vidio, Julian.

Svo troje smo zajedno otišli u školu, Vitali na motoru, a ja s Julianom i njegovom autu.

Već je prošao dobar dio dana i četvrti sat Julian i ja smo imali biologiju "Jesi li napravio zadaću?", pitam ga dok hodamo prema učionici.

"Ne.", posprdno odgovori.

"Ni ja.", slegnem ramenima.

U učionici sam uočila Jessicu koja me već čekala u zadnjoj klupi, što mi je pomalo teško palo jer sam namjeravala sjediti s Julianom ali nisam ju htjela ostaviti samu jer cijelu godinu sjedimo zajedno.

"Jutro.", nasmiješi nam se.

"Jutro.", uzvratim i sjednem kraj nje, a Julian se smjesti u klupu ispred nas.

"Dobro jutro!", starija profesorica vikne dok stoji iza svog stola.

"Nadam se da ste svi napravili domaću zadaću koju sam vam zadala prošli put.", uzdahnem na njezinu izjavu.

Zadnji dani škole su a ona očekuje da ja pišem cijele paragrafe za njen predmet.

A Jessica ju je naravno napisala, izvadila je četiri papira koja su bila spojena spajalicom i ponosno ih odložila ispred sebe na klupu.

"Popizdit ću ako mene prozove.", Julian se okrene prema nama i požali se.

"Meni pričas.", kažem.

"Da vidimo...", profesorica pogledom skenira učionicu u potrazi za učenikom kojeg će danas ocijeniti iz domaćeg rada.

Pogled joj se zaustavi na naše dvije klupe i osjetim kako mi se krv ledi u žilama.

Nisam bila uplašena, samo nisam htjela dodatan rad i brigu o tome kako ću to stići ispraviti.

"Jessica, donesi svoj rad.", nasmije se i prozove ju.

Jessica isto tako nasmijano odnese svoje papire, nije mi bilo jasno kako su ju svi profesori mogli voljeti, ali baš svaki profesor.

Nakon dvije minute se vratila i sjela kraj mene u klupu s još jednom peticom u imeniku.

Profesorica je pred kraj sata prozvala još jednog učenika i s njim se zabavljala malo duže pošto on nije bio toliko upućen u biologiju kao Jessica.

"Nego, vidimo se onda večeras?", Jessica se nagne bliže meni.

"Da.", kažem.

Ona se nasmije "Bez brige bit će alkohola i trave.", osmijeh joj je bio toliko širok da sam pomislila da je možda danas po prvi put probala travu.

"Okej, malo tiše pričaj.", nije shvaćala da ju je profesorica lako mogla čuti dok mi se hvalila kako ce nabaviti alkohol i travu.

"Oh, oprosti."

"Donjet ćemo ja i dečki isto svega pomalo.", Julian se ponovno okrene prema nama, kosa i oči su mu zajedno svjetlucale pod suncem koje se probijali kroz zastore.

On i dečki?

Zaboravila sam da Julian i Vitali zapravo imaju prijatelje izvan svog posla, zbog toga koliko smo se svi troje izolirali od svega u zadnje vrijeme.