Bijeli tigrovi

Poglavlje 48.

"Ovi topli sendviči su fantastični...", progovorim punih ustiju.

"Oduvijek si to govorila", Jules mi se nasmije dok sjeda za stol.

"Požuri, Marcus je rekao da će auto uskoro doći po tebe", podsjeti me.

Počela sam sve brže jesti, nisam htjela zakasniti na prvi pravi razgovor s Marcusom o svojem 'stažiranju'.

Kada sam završila s jelom obula sam se i sišla ispred zgrade gdje me već čekao crni auto.

"Loren Lombardi?", vozač je spustio prozor.

"Ta sam", neugodno slegnem ramenima, a on mi zatim otvori vrata.

Na putu do Marcusa razmišljala sam o stvarima ne povezanim s razgovorom koji me čekao.

Po glavi mi se kratko motao David i želja da nastavim naš sinoćnji razgovor.

Onda mi se u misli prikrao Vitali, činjenica da je pitao Juliana za mene je u meni pobudilo do sad ne viđenu vatru.

Koliko god sam htjela vjerovati da je pitao za mene jer mu falim, nešto mi je govorilo da je pitao reda radi.

On je meni falio, nevjerojatno mi je falio.

Sama njegova prisutnost je ostavila rupu nakon što je nestala iz mojeg života.

Zanimalo me da li se promijenio u zadnjih dva mjeseca, da li je ostao isti?

Razmišljala sam o tome što njegova majka misli o meni, da li joj je ispričao grozne stvari o meni i sad me Katja mrzi?

"Stigli smo", zaustavili smo se pred ogromnom zgradom ukrašenom staklenim zidovima.

Vozač mi je ljubazno otvorio vrata, a zatim me dopratio do ulaza kako bi me 'predao' drugom muškarcu koji bi me odveo na sami vrh zgrade u Marcusov ured.

"Loren, stigla si", Marcus me dočekao sjedeći u svojoj kožnoj fotelji iza velikog stola.

Prišla sam mu i sjela na stolac ispred njega.

Iza njega visoki stakleni prozori otkrivali su pogled na grad.

"Vidim zaista imaš firmu", pogledom skeniranje prostoriju ukrašenu sivim tonovima.

"Nemoj se zavaravati, ovo je samo krinka", uzdahne, "Ja se za razliku od Baratte bavim striktno drogom i pranjem novca, ne angažiram se u ubojstva", slegne ramenima.

"Došla sam ovdje da pričamo o mojem stažiranju", natuknem.

"Oh, da, naravno", uspravi se na fotelji.

"Krećeš od tjedna nakon sljedećeg tjedna"

"Znači za dva tjedna?", pitam, a on kimne glavom.

"Već imam nešto u planu za tebe, iako nije potvrđeno"

"Ako si mi trebao reći samo ovo, zašto si me pozvao na drugi kraj grada"

"Pa, zato jer to nije jedino što sam ti trebao reći", pređe rukom preko brade, "Trebam te pitati, svjesna si što se može dogoditi ako kreneš raditi za mene dok radiš za Barattu"

Iako znam o čemu priča, odlučim šutiti.

"Ako te Baratta otkrije mogla bi komprimirati mene, sebe i uništiti ovu cijelu operaciju"
"Da ne spominjem u kakvu nevolju možeš upasti"

"Svjesna sam svega, ne moraš mi objašnjavati, spremna sam na sve"

"Ako ti tako kažeš"

.