Bijeli tigrovi

Poglavlje 37.

Ušli smo u prostranu kuću, nije bila moderna, a ni starinski uređena.

Savršena sredina.

Zaista me iznenadio broj ljudi u kući, jedva smo se uspjeli progurati kroz rulju ljudi.

Pošto je bio kraj godine, svatko je htio ići na neku zabavu, a nije ju svatko mogao prirediti.

Sutra je i Haileyina zabava na koju nas je pozvala, sigurna sam da će na njoj biti i veći broj ljudi nego na ovoj.

"Gdje su Liam i Nate?", okrenem se ka' Vitaliju i zaustavim nas oboje kraj kuhinjskog šanka.

"Sigurno su već stigli, negdje su ovdje sigurno.", kaže i iz džepa izvadi cigarete.

Pogledom krenem skenirati kuhinju u kojoj smo se nalazili, dim je ispunjavao prostoriju, a znoj, alkohol i droga mogli su se namirisati u zraku.

A tada, primjetila sam posebnu osobu na drugom kraju prostorije.

Tyron.

"Tyron!", zavičem, ali bez uspjeha jer je glasna muzika nadvladala moj krik.

Okrenem se ponovno ka' Vitaliju koji sada s cigaretom u ustima, uzima čašu ispunjenu alkoholom.

Bez pozdrava hitro krenem prema Tyronu.

Nisam ga vidjela tjednima, udaljili smo se jedno od drugoga, ali sam ga se užasno zaželjela.

"Tyron!", potapšam ga po ramenu, okrene se prema meni, začuđen.

"Loren?", osmijehnem mu se.

"Dođi ovdje.", privuknem ga u zagrljaj.

Par trenutaka je prošlo dok nisam osjetila kako mi uzvraća stisak.

"Gdje si bio?", odvojim ga od sebe i dalje zadržavajući svoje ruke na njegovim ramenima.

"Gdje bi bio?", nasmije se, "Pitanje je gdje si ti bila?", kaže i pogledom me odvede natrag k' Vitaliju.

"Vitali i ja, mi...", zamucam pokušavajući smisliti vrijedan izgovor.

"Vi?", Tyron uzme gutljaj iz crvene plastične čaše.

"Vidim da ste se jako sprijateljili.", nastavi."

"Kao i Julian i ja.", naglasim, "Nije valjda on razlog zbog kojeg te nisam viđala?", u nevjerici ga promatram.

"Loren, pokušao sam te upozoriti onaj dan, ispred škole.", prošapće, "Nisi me slušala."

"Tyron, ne moraš se brinuti za mene, pogotovo ne radi Vitalija."

"Ovaj grad, nemilostiv je", nagne se bliže meni, "A njegovi najbliži robovi su još gori.", pogledala sam ga zbunjeno.

Nisam ga shvaćala.

"Vjeruj mi, Vitali me nikada ne bi povrijedio.", okrenem se prema Vitaliju i promatram ga kako ispija čašu alkohola.

Njegova tamna pojava obuzela je cijelu prostoriju, djevojke su se okupljale kraj njega samo kako bi okusile moć njegove prisutnosti.

"Zašto ne popričaš s njim?", predložim, Tyrono lice odavalo je njegov odgovor, ne.

"Hajde, vjeruj meni ako ne vjeruješ njemu.", pružim mu ruku u koju on par sekundi hladno gleda dok ju ne primi.

"Ovo radim radi tebe.", šapne mi dok prolazimo Vitaliju.

"Znam.", odgovorim.

"Vitali.", stanemo ispred njega, pogled mu se sporo otkriva i suočava se s Tyronom i samnom.