Bijeli tigrovi

Poglavlje 27.

Vitali's point of view

"Kada krećeš u Hilgrove?", Luke me pita dok pali cigaretu.

"Ne znam, možda sutra, možda dan poslije sutra.", odgovorim mu i povučem dim cigarete.

"Ako ćeš trebati podršku, znaš gdje me možeš naći.", klimnem glavom.

"Hvala Luke, bio si dobar partner.", potapšam ga po ramenu.

"Nego, jesmo li završili s razgovorom?", već smo duže vrijeme stajali na terasi iza kuće i razgovarali o nadolazećem zadatku koji mi dodijeljen.

Svi su nervozni radi toga, tako da me nije iznenadilo što je i on odlučio ponuditi svoju pomoć.

Pomalo me živciralo, doduše.

Kao da sam nesposoban obaviti nešto što radim već godinama.

"Da, naravno.", odgovori mi, baci čik na pod i zgazi ga.

Pozdravio sam ga i vratio se u kuću, morao sam naći Loren.

Nije mi bilo ugodno ostavljati ju samu, znajući što se dogodilo ranije tog dana.

Gurao sam se kroz rulju ljudi, nisam ju mogao pronaći.

Kvragu, Miles ju je trebao čuvati.

Ne bojim se za nju, znam da se može brinuti za sebe, ali ipak u meni se rađa ta zabrinutost svaki put kada nije uz mene.

Još uvijek ne znam kako se nositi s time, jedina osoba koju sam do sada htio zaštititi je bio Julian, ipak mi je poput brata.

"Jesi li vidio Milesa?", povučem dečka u kariranoj košulji a on mi zbunjeno odmahne glavom.

A onda sam ju vidio, plesala je kao luda par metara ispred mene, s čašom alkohola u ruci.

Ali nije bila sama.

"Loren!", zaderem se kada dođem ispred nje a ona se zaledi.

"Gdje je Miles?", pitam ju ali ne dobijem odgovor, stoji ispred mene poput stupa.

"Tko si ti?", frajer kojeg nikada nisam vidio stvori se od nikuda pored nje.

"Tko je on?", pitam Loren.

Nije mi odgovarala "Jebemu mater, idemo doma.", kažem ali ju on privije uz sebe.

Stanem nakratko, samo gledam šta mu je plan, šta namjerava napraviti.

Ali kada ju je primio oko struka osjetio sam težak kamen na prsima i trnce u rukama, "Miči se od nje.", gurnem ga dalje od nje te nju uhvatim za ruku.

"Vitali...", napokon progovori, gleda me zbunjeno, tamna kosa pada joj u oči a ona se očajnički trudi maknuti ju.

"Gdje je dovraga Miles?", pitam ju a ona slegne ramenima, i zaljulja se te skoro padne.

Primim ju oko struka kako bi ju pridržavao da ne završi na podu.

"Daj ajde, idemo po još alkohola.", mahne rukama i pokuša se istrgnuti iz mojih ruku ali je previše nestabilna da normalno prohoda.

"A ti."
"Nemoj ju više ni pipnuti.", procijedim kroz zube dečku koji je i dalje stajao ispred nas, stisnem šake kako bih se zaustavio od onoga što sam htio napraviti.

Znao sam da bi to naljutilo Loren, a to nisam htio.

"Idemo.", kažem joj a ona poput malog djeteta krene raditi scenu.

Pokušavam ju povući ali se zaista opirala i potpuno opustila, jedino što ju je držalo na nogama je bio moj stisak.

"Ako neće ići s tobom, ne mora ići s tobom.", sada se još jedan napuhani idiot odluči pridružiti.