Dark side of love

21

Kada su napokon svi izašli pogled sam prebacila na profesora. " Slušamo. " rekla sam ne skidajući pogled sa njegovih očiju. " Oprostite, što kasnim. " u učionicu je ušla crvenokosa profesorica samoobrane. On joj je kimnuo i počeo sa svojim govorom.

" Mi smo poslani da vas treniramo i štitimo. Vas dvoje ste posebni, što vjerojatno i sami znate. Velika nevolja vam visi nad glavom i morate ojačati da bi ih mogli pobijediti. " Tupo sam ga gledala i ne vjerujući baš njegovim riječima " Tko nas želi? " on me sad pomalo iznenađeno pogledao " Tama. " ta mala riječ izašla je sa tako puno strahopoštovanja da sam se malo naježila.

 " Kako mislite Tama? " zbunjenost se osjećala u Justinovom glasu. " Tama, to je zapravo teško za objasnit, ali to je na neki način organizacija koja želi istrijebiti svu božju djecu koja ne žele preći na njihovu stranu. " Ovo me šokiralo i utjeralo mi strah u kosti. Osjetila sam stisak Justinove ruke na svojoj što me na neki način smirilo, ali ne puno.

 " Nas dvoje smo tu da vas treniramo i pomognemo vam u ojačanju vaših moći. Ne morate se bojati sve dok se držite zajedno. " došlo mi je da okrenem očima, ali sam se nekako sudržala. Jaka mu utjeha. " A kad krećemo sa tim treninzima? " glas mi je malo zadrhatao bez mog dopuštenja. " Krećete danas poslije nastave. Oslobođeni ste ostatka satove da bi se mogli odmorit. Čekamo vas u dvorani u dva sata. "

 Ovo me uplašilo, ali i nekako probudilo. Tada sam shvatila da zaparavo nigdje neću biti sigurna, utješno.

 U tišini smo hodali do moje sobe još pod dojmom. Kada smo ušli soba je bila mračna što me na neki način još više uplašilo. Osjetila sam Justinovu ruku oko struka kako me privlači k sebi.

 " Justin, ja se bojim. " riječi su me iznenadile koliko su bile iskrene. Osjetila sam da je malo pojačao stisak. " Nemaš se čega bojati, ja sam tu sve će biti dobro. " nešto mi je govorilo da nije samo mene htio smiriti tim riječima.

 Miris njegovog parfema me lagano opuštao.

 Vrijeme je brzo prošlo, prebrzo. Većinu vremena me Justin morao smirivati da nebi podpuno pukla. Jako me strah, a logički gledano u životu sam prošla puno gore, ali se ipak nikad nisam borila protiv magije.

 Stojimo pred vratima već pet minuta dok se ja pokušavam smiriti. Kada smo ušli svugdje po podu su bile razbacane razne spužve, mačevi i neke knjige.

 Polako smo ušli, a mene je znatiželja jako tjerala prema knjiga. Oprazno sam uzela največu i najdeblju. Oči su mi se automatski raširile kada sam vidjela veliki naslov Napadačke i obrambene čaroblije.

 Knjiga mi je skoro ispala koliko sam ostala iznenađena naslovom. Osjetila sam dvije jake ruke oko struka “ Što je to? “ prošaputao mi je pored uha što mi je potjeralo trnce tijelom.

 Reakcija mu je bila slična mojoj kada je vidio naslov “ Vidim već ste našli knjigu. “ oboje smo poskočili zbog dubokog muškog glasa. Skrenula sam pogled prema vratima i tamo vidjela profesora Stylsa.

 “ Sa čime krećemo? “ zvučala sam neobično umorno, ali sam se zapravo tako i osjećala. “ Sa borilačkim vještinama. “     iza nas se čuo nježni glas profesorice Valerie. A što ona misli kako smo mi preživjeli u onom poslu toliko vremena?

 Odvela nas je u teretanu. Meni je pogled odmah poletio prema vrečama te me prošao neki osjećaj žudnje za starim životom. Njih dvoje su me gledali dok sam navlačila rukavice i zadala par probnih udaraca vreči.

 “ Možete raditi što želite, a ja se vraćam za par minuta. “ Ta mi je rečenica izvukla osmijeh. Možda je namjerno to tako rekla, a možda nije. Vrata su se zatvorila, a mi se se pukli smijati “ I ti si čuo dvostruko značanje? “ glas mi je bio pomalo zadihan od smijanja. Jedva je uspio kimnuti.

 Svjetlo se odjednom ugasilo što je izazvalo mali vrisak sa moje strane. Nisam vidjela ni prst pred nosom što me zapravo najviše i plaišilo. Hladni vjetar je ni od kud počeo puhati. Što se događa?

 Imala sam osjećaj kako da me netko gleda. Okrenula sam se i na tren uspjela vidjeti svjetleće zelene oči. Vojska ledenih trnaca mi je projurila tijelom.

 Polako sam počela prilaziti tom mjestu. Strah mi se sve više uvlačio u kosti i kada sam se zabila u nekoga vrisnula sam iz sve snage.

 Osjetila sam poznate ruke oko struka “ Sia, smiri se. To sam samo ja. “ čula sam Justinov glas osjećala sam se kao da mi je kamen veličine planine pao sa srca.

 “ Justin, što se događa? “ nisam se usudila pomaknuti sa mjesta. “ Samo je nestalo struje, smiri se. “ te me riječi donekle i jesu smirile. “ Sierrra. “ čula sam nečiji jezivi šaptaj. Mahnito sam se počela okretati, ali još uvijek ništa nisam vidjela od jebenog mraka.

 Čvršće sam stisnula Justinovu ruku samo da se uvjerim da još stoji pored mene. Odjednom se struja vratila na što sam naglo zatvorila oči jer su me svijetla oslijepila.

 Polako sam otovrila oči, ali sam ih opet zatvorila. Nakon par pokušaja napokon sam uspjela. Nekoliko puta sam seknirala prostoriju, ali nisam primjetila ništa neobično, barem dok nisam pogledala pod.

 Bio je pun nečijih otisaka za koje sam bila sigurna da nisu naši.Otisci su vodili van. Justin me nježno primio za ruku i poveo u tom smjeru. Tragovi su vodili kroz hodnike sve do okolne šume. Progutala sam 'knedlu' i nastavila hodati.

 Ako sad nisam povratila neću nikad. Na podu je ležala izmasakrirana životinja, ali barem ono što je ostalo od nje. Justin iste sekunde kada je vidio taj prizor me odvukao. Nije me uništeno tijelo prestravilo nego to što u tijelu nije bilo ni kapi krvi.

 Justin pov

 Što se tamo dogodilo? Sia se ukočila i nije jednu riječ rekla dok sam ju nosio natrag u dvorac. Bila je jako blijeda i hladna. Dok sam išao natrag prema zgradi na ulazu sam vidio profesore.

 Kad su nas vidjeli odmah su nam pritrčali. “ Što se dogodilo? “ profesor Styles ju je preuzeo i odnjeo negdje dok je mene Valerie ostala ispitati.

 Nakon što sam joj sve ispričao nešto opasno joj je bljesnulo u očima “ Već su krenuli. “ nakon tih riječi bijesno je odmarširala negdje.

 Sierra pov

 Budim se u svojoj sobi. Osjetila sam da me netko gleda, ali mi se toliko vrtilo da ništa nisam jasno vidjela. “ Sierra, jesi dobro? “ duboki glas pored mene je progovorio.

 Kad mi se vid napokon smirio vidjela da pored mene sjede Gwen i profesor Styles. “ Što se dogodilo? “ glas mi je bio čudno hrapav.

 “ Tama je krenula. “ ovo me naglo ukočilo u mjestu i natjeralo da ga ozbiljno poledam u oči “ Kako mislite? “ nije moguće da je istina. “ Mislili smo da ćemo imati više vremena, ali oni su krenuli ranije nego što smo očekivali. “

 Morala sam par puta duboko udahnuti kako nebi počela histerizirati. “ Hoćete reći da oni već znaju za nas i da su već počeli sa napadom? “ čvrsto sam držala fige za to da nije istina. “ Žao mi je Sierra. “ suze su mi napunile oči “ Ne nije moguće, ne, ne. “ Gwen me povukla u zagrljaj. “ Smiri se, mi smo uz tebe i ništa ti se neće dogoditi. “ govorila je smirujućim glasom.

 “ Kako im se možemo suprostaviti? “ nisam uspjela zaustaviti drhtanje u glasu. “ Njih odbija sreća, ljubav i znam da to zvuči glupo i djetinjasto, ali to je jedini način da ih se uspori. “ kimnula sam iako me i nije baš uvjerio.

 “ Znači ako smo mi sretni oni će se držati dalje, a ako smo tužni, ljuti ili tako nešto onda će ih to još više privući, jer tako? “ par sekundi je šutio, ali je ipak naposljetku kimnuo.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Stvarno mi je žao što nisam ranije stavila nastavak, ali mi je laptop na popravku, a i ovo objavljem dok sam na informatici. Stvarno ne znam kad će slijedeći nastavak i stvarno mi je žao.

volim vas