Mezimica

četvrto poglavlje

•Ikonija•
Šutnem kamenčić te se on u nekoliko navrata prebaci oko svoje ose. Ruke su bi bile u džepovima jakne dok sam nervozno lomila prste. Stajala sam ispod ulične svjetiljke te čekala Elenu da dođe. Još jednom pogledam na telefon da vidim koliko je sati. Primjetim njezin propušten poziv. Nazovem je da vidim zašto se zadržala i zašto ovoliko kasni

-Hej. Dolaziš?

-Stvarno izvini, ali Dario i njegovi su došli. Nisu mi se uopšte najavili ii.. tako mi je žao Iki.

-Aha. Nema veze. Jednog drugog dana ćemo se naći

-Ne ljutiš se?

-Ne. Zašto bih? On ti je dečko isto toliko koliko sam ti ja prijateljica. Nije baš neki razlog za ljutnju

-Da. Ali ti si mi na prvom mjestu. To znaš, zar ne?

-Nema veze. Još ću malo hodati ovuda te ću se onda vratiti kući

-Stvarno mi je žao

-Nema ti za šta biti žao. Lijepo se provedite

-Vidimo se jednom drugom prilikom. Ionako smo završile školu te sada imamo pregršt slobodnog vremena

-Aha

Kažem te pogledam oko sebe dok je strah treperio u meni. Pokušavala sam ga potisnuti što dalje dok je čvor bio zavezat u mom želucu

-Vidimo se

Poklopim te krenem prema trgovini ispred koje sam stajala. Prošlo je već dvije sedmice od mog sastanka s Teodorom. Od tada ga nisam vidjela niti čula. Spustim pogled na svoje patike. Šta sam očekivala? Momak koji izgleda kao grčki bog da se zaljubi u mene? Otpuhnem pramen kose s lica te se pokajem što nisam ponijela gumicu za kosu. Zakačim pramen kose za uho te se ogrebem plavim noktom koji me Elena nagovorila da napravim za ljetni ples koji se održava na kraju svake školske godine. Bijesno otpuhnem i uđem u trgovinu koja je u svom sklopu imala i kafić-restoran. Pogledom uhvatim Miloša nakon što mi mahne. Klimnem mu glavom u znak pozdrava te uđem u trgovinu. Krenem prema odjelu s pićima pa uzmem Coca colu. Nakon nekoliko minuta napokon izađem na svjež vazduh te se pokajem što nisam ostala duže u trgovini. Ispred su stajala dva momka koja su imala problema s policijom. Optuživali su ih za posjedovanje i korištenje droge. Koliko sam čula nisu optuživani za zlostavljanje, ali šta ja znam? Prođem pored njih te začujem njihovo tiho smijanje. Koža na vratu mi se naježi što me natjera da pružim korak

-Hej ti! Stani malo!

Začujem ih kako viču za mnom te još više pružim korak jer ako stanem, silovanje mi ne gine. Jedan od njih dvojice me uhvati za ruku te povuče u uličicu koja se nalazila između trgovine i pekare.

-Pusti me! Rekla sam ti da me pustiš!

Pokušam otrgnuti ruku iz njegove nakon što me još jače stisne. Ruka me jako zaboli jer sam prije podne na tom mjestu vadila krv. Suze mi se nakupe u očima te jednog od njih dvojice udarim između nogu. Zaječi te se uhvati dolje dok sam se otimala drugom usporedno gledajući prema cesti ne bih li ugledala nekoga ko bi mi mogao pomoći.

-Kurvo mala, ima da mi platiš za ovo

Procijedi kroz zube dok sam se otimala onom drugom. Napokon uspijem otrgnuti ruku iz njegove nakon čega potrčim prema cesti na kojoj je svako malo išlo auto. Onaj što sam ga udarila je ležao na podu te me uhvati za gležanj i povuče tako sam sam pala na ruku. Suze mi poteku niz obraze te jauknem

-Ikonija?!

Neko se prodere više mene a ja odahnem dok su mi suze radosnice išle niz obraze. Stisak na mom gležnju popusti dok je neko klečao pored mene

-Ikonija? Jesi dobro?

-Jesam. Hvala ti

-Pobijegli su. Otišli su dolje

Progovori treći glas te podignem pogled i ugledam dečka plave kose. Nasmiješi mi se te mu nesigurno uzvratim osmijeh. Oslonim se na ruku te momentalno jauknem jer me bol u istoj presiječe

-Šta ti se desilo ruci?

Teodor zareži iza mene što me natjera zadrhtim
-Jesu ti to oni napravili
?
Ništa ne odgovorim na to te samo spustim pogled što mu je davalo jasan odgovor

-Vodim te u bolnicu

-Za tim nema potrebe

-Nemoj mi se protiviti. Ionako sam bijesan

Izgleda da je bolje da zašutim. Gdje je nestao onaj momak od prije dvije sedmice? Ruku zavuče ispod mojih koljena dok je drugom obgrlio moj struk. Podigne me a ja ga zdravom rukom obgrlim oko vrata nakon što ustane na noge . Izađemo iz uličice te me donese do crnog auta

-Mi idemo u bolnicu. Ti kako želiš

-Ja idem tamo gdje sam se zaputio

Teodor klimne glavom nakon što me spusti na suvozačevo sjedište. Zakopča pojas pa krene zatvori vrata

-Brz opravak Ikonija

-Hvala

Kažem tiho te spustim pogled a on u idućem trenutku ode nazad u tamnu ukičicu gdje sam bila odvulena. Teodor zatvori suvozačeva vrata pa prođe ispred auta dok je uporno udarao vrtovima prstiju od površinu haube. Krenemo prema bolnici dok je u autu vladala neugodna tišina.