Mezimica

četrdeset osmo poglavlje

Na kraju se i ovaj vikend završio. Nevoljko ustanem s stolice te se zagrlim s djedom i s Mariom

-Djedovo, moramo se opet vidjeti. Maria i ja se vraćamo u Rusiju

-Šta? Kada? Od kud to sada?

-Korijeni nas vuku. Za dvije tri sedmice

Snažno ga zagrlim te suzdržim suze da se ne skotrljaju niz obraze

-Nedostajaćeš mi

-I ti meni. Ali, uvijek ti možeš doći u Rusiju a ja ovamo, zar ne?

Klimnem glavom te me poljubi u čelo

-Vidimo se jednog dana

Klimnem glavom te se njih dvoje odvezu a Robert i Elena izađu iz kuće. Robert i Teodor odu do auta a ona stane ispred mene

-Moramo jednom izaći. Imam osjećaj da smo se udaljile

Klimnem glavom te se nasmiješim

-Hoćemo jednog dana kada uhvatimo vremena.

Krenemo prema Teodoru i Robertu te me Robert privuče sebi u jedan zagrljaj. Uzvratim mu te se nasmiješim i odmaknem nakon nekoliko trenutaka. Prstima mi prođe kroz kosu te se namrštim

-Nemoj to raditi

-Dobro, dobro. Vidimo se

Kaže te prebaci ruku preko Eleninog ramena a Teodor ispreplete naše prste

-Vidimo se društvo

Elena kaže te oni odu a Teodor se okrene prema meni i spoji naše usne

-Idemo li princezo?

Klimnem glavom te krenemo prema jedinom preostalom autu. Krenemo prema gradu te otvorim prozor s svoje strane i glavu naslonim na isti

-Hoćemo li izaći sad? Negdje zajedno?

-Može. Gdje ćemo?

-Ima jedan stvarno dobar kafić.. pa ako želiš, možemo tamo

-Može. Ima da ti vjerujem na riječ

On se osmjehne te prinese moju ruku svojim usnama i ostavi jedan poljubac na istoj. Ubrzo sam ugledala prve kuće te se osmjehnem. Naslonim glavu na sjedalo te se osmjehnem. Nikada nisam niti sanjala da ću biti ovako srećna. Nakon silovanja sam mislila da mi je život stao i da više neće krenuti. Ali, izgleda da sam se prevarila. Stane ispred omanjeg kafića te izađemo i uđemo unutra. Ruku stavi u dno mojih leđa te me privuče sebi i povede prema jednom od stolova u ćošku. Nasmiješim mu se pa sjednem a on se smjesti nasuprot mene. Uzmem meni s ponudama te mi pogled padne na sladolede. Do nas dođe jedan od konobara

-Šta želite?

-Meni, ako može, sladoled od šumskog voća s preljevom od čokolade

-Meni od čokolade

On klimne glavom te se udalji od našeg stola. Pogledam oko sebe te mi pogled padne na zgodnu plavušu koja je sjedila nekoliko stolova dalje od nas i gutala Teodora pogledom

-Lijepo je ovdje

-Zar ne? Pretežno uvijek dolazim ovdje. I imaju najbolji sladoled

Odjednom se pored nas pojavi ona plavuša te sjedne pored Teodora i ruku podvuče pod njegovu. On je začuđeno pogleda a ona se nasmiješi

-Bebo? Dugo se nismo družili. Zašto ne navratiš ponekad? Nedostaješ mi

Vilica mi padne do poda dok mi je pogled išao od Teodora do nje

-Ko si ti? Prvi put u životu te vidim

Kaže te krene smaknuti njezine ruke s sebe ali ona se još više priljubi uz njega. Suze mi se nakupe u očima dok mi je bjes kolao venama. Okrene se prema meni

-Ko je ovo? Tvoja sestra?

Nasmiješi se a ja klimnem glavom te ustanem

-Da, ja sam njegova sestra. Sada me ispričajte jer vas ostavljam same. Izgleda da imate pametnija posla

Još jednom pogledam u Teodora te on krene nešto reći, ali podignem ruku te ga zaustavim i krenem iz kafića. Nakon što sam izašla, dopustim suzama da poteku niz obraze te zaustavim jedan taksi i uđem u njega dok je Teodor trčao prema meni.

-Samo vozite, molim vas

Taksista klimne glavom te krene u nepoznatom pravcu. Kažem mu ulicu gdje se nalazio stan koji mi je djed uzeo te mu platim i izađem iz auta kada stignemo na odredište. Uđem u zgradu te krenem trčati uz stepenice preskačući dve odjednom. Otključam vrata stana te uđem unutra i glasno zalupim vratima te se spustim niz ista i glasno zajecam. Zašto me ovo ovoliko povrijedilo?

"Zato što si ga prebrzo zavoljela"

Javi se onaj loši glas u meni, ali se i dobri ubrzo oglasi

"Ljubav je lijepa"

"Ali i boli. Svi su muškaraci isti. Svi žele normalnu djevojku, ali niko ne odbija kurvu"

-Začepite! Začepite obadvojica! Ne želim vas slušati! Samo zašutite...

Pogled mi padne na ormar s staklenim vratima te ustanem i dođem do njega. Nikada nisam voljela alkohol niti sam ga probala, ali izgleda da je došlo vrijeme i za to. Za sve postoji prvi put, pa čak i za ovo? Uzmem bocu nekog alkohola i ne pogledavši naziv. Srušim se na trosjed te otvorim bocu. Snažan i opojan miris izađe iz iste te napravim zgroženu facu ali ipak otpijem gutljaj. Tečnost mi propara grlo pa natjera suze u oči koje nisu bile od tuge već od jačine alkohola. Zanemarim odvratan ukus te još jednom navijem iz boce. Pogled prebacim kroz prozor dok sam promatrala kako svijetlost sunca zamjenjuje mjesečina. Dok je mjesec zamijenio sunce, ona boca alkohola je bila prazna a bol u srcu ista. Ustanem te nekako dođem do onog ormara i uzmem drugu bocu. Krenem nazad do trosjeda te mi pogled usput padne na moj odraz u ogledalu. Oči su mi natekle dok je nos bio crven a obrazi blijedi kao kreč. Zanemarim svoj izgled te se srušim na trosjed. Zar ne bih već trebala biti pijana? Popila sam čitavu bocu i ništa? Suze su mi se slivale niz obraze te zanemarim otključavanje vrata jer sam mislila da se mozak i alkohol igraju s mojom svijesti.