Mezimica

trideset prvo poglavlje

•Ikonija•
Otvorim oči te pogubljeno pogledam oko sebe.
-Princezo?

-Teodore?

-Djedovo?

Pogled mi padne na dobro poznate plave oči i uredne brkove. Nasmiješim se

-Djede? Toliko dugo te nisam vidjela

-Srećo moja, izrasla si u prelijepu djevojku ali oči su ostale iste

Još jednom se nasmiješim te pogledam u Teodora

-Mislila sam da te više nikada neću vidjeti

-Ne možeš me se tako lako riješiti princezo

Nasmiješi se te me poljubi u ruku. Sjećanja mi se vrate te pogledam u djeda. To jest, on mi nije djed

-Znam na šta misliš. Rekao ti je zar ne? Prokletnik odvratni

Nakon toga opsuje ispod glasa a ja primjetim kako se ništa nije promijenilo. Još uvijek me zna tako dobro da zna o čemu razmišljam

-Ali ti jesi moja unuka

-Kako je to moguće?

-Ti i Robert imate istu majku. Moju izvanbračnu kćer

Pogledam u Roberta koji je već gledao u mene. Nasmiješi se a ja mu nesigurno uzvratim osmjeh

-Nisam znao da imam mlađu sestru

-Ni ja starijeg brata

Ponovo pogledam u Teodora te se još šire nasmiješim. Robert lagano povuče djeda te oni izađu iz sobe ostavivši Teodora i mene same. Lagano mi stisne ruku

-Zašto si otišla princezo? Našao sam riješenje. Razumijem da se brineš za mene, ali i ja brinem za tebe. Nemoj više raditi na svoju ruku

-Neću. Ali on će nas i dalje proganjati

-Neće. Ubio se u zatvoru

Podignem obrve te me nešto presječe u stomaku. Suze mi se nakupe u očima

-Zašto plačeš? Nemoj plakati

-Nakon svega, on mi je četrnaest godina bio otac. Zvala sam ga tata

On klimne glavom te obriše suze s mojih obraza. Poljubim ga u ruku

-Kada mogu ići kući?

-Ne uskoro. Još sedmicu dana moraš biti ovdje

-Toliko ozbiljno? Ništa me ne boli

-Zato što si na tabletama. Pluća su ti malkice oštećena zbog..

Zaustavi se te mi lagano stisne ruku

-Zbog davljenja..

Nadodam se na njega te podignem obrvu da nastavi

-I imala si unutrašnje krvarenje ali su ga uspjeli zaustaviti da ne dođe do pluća, hvala bogu

Iz džepa izvadi moju ogrlicu te mi je pruži. Nasmiješim se jer sam kao mala uvijek mislila da me čuva od svega što je zlo. Izgleda da je to i bila istina. Kada sam bila silovana i kada me otac skoro pretukao na smrt, nisam je imala uz sebe. Zakopča mi je oko vrata te odahnem kada osjetim njezin lagani pritisak oko vrata i na prstima

-Pomislila sam da te nikada neću vidjeti

-Naravno da hoćeš. Sada smo tu. Zajedno

Ispreplete naše prste te poljubi moje

-Mislila sam kako ti nikada neću reći da te volim
On podigne pogled te se nasmiješi

-Voliš me? Stvarno?

-Volim te više od sebe

-Volim i ja tebe

Ustane te spusti usne na moje. Jednu ruku stavim na njegov obraz te produžim poljubac. Odvojimo se kada se vrata otvore

-Mislim da sada morate otići gospodine. Doktor će doći pregledati pacijenticu.

Teodor pogleda u mene te krene nešto reći ali ga djed preduhitri

-Mislim da doktoru neće smetati naše prisustvo

Doktor se pojavi na vratima a medicinska sestra slegne ramenima u njegovom pravcu

-Pokušala sam

-Vjerujem da jesi. Jako tvrdoglava porodica

Nasmiješim se te doktor dođe do mene i prinese lampicu očima.

-Prati svjetlost... dobro... sada da čujemo pluća..

Pomogne mi da se dignem u sijedeći položaj te posluša disanje.

-Dobro.. pluća ti se oporavljaju

Vrati me u ležeći položaj te mi lagano stisne stomak što me zaboli

-Boli puno?
Odmahnem glavom te on klimne glavom i pogleda u Teodora

-Još tri-četiri dana mora biti u bolnici a ako sutra bude bolje, može kući pod uvjetom da strogo odmara i ne ustaje iz kreveta

On klimne glavom a ja se osmjehnem sigurna u to da sutra idem odavde

-Tako loše ti je kod nas?

-Nije mi loše ovdje, ali ovo je bolnica. Nosi previše loših uspomena

Doktor klimne glavom te mi isključi infuziju i stavi novu

-Sada se po mogućnosti odmaraj

Kaže te pogleda u sve trojicu a oni istovremeno odmahnu glavom

-Mogao sam i pretpostaviti. Dobro ali sutra mi pacijentica mora biti odmorna

Teodor klimne glavom a doktor i medicinska sestra izađu iz bolnice. Uhvatim djedov pogled

-Šta je značilo ono da bolnica nosi previše loših uspomena? Nekome se nešto desilo?

Pogledam u njega te odmahnem glavom

-U stvari, jeste. Meni. Prije godinu dana sam bila silovana

On raširi oči u šoku te dođe do mene i uzme drugu ruku u svoju

-Ko ti je to učinio?

-Nije bitno. Platili su grešku

Pogledam u Teodora a on mi lagano stisne ruku. Zijevnem te uzdahnem

-Djedovo, odmaraj se sada. Mi idemo

-Ja ne idem. Ne ostavljam je samu

-Teodore, idi se odmarati. Dobro sam

On odmahne glavom a ja odustanem. Znam da neće popustiti. Djed i Robert me poljube u čelo te odu a ja pogledam u Teodora

-Lezi pored mene

Pomjerim se u krevetu a on odmahne glavom te privuče stolicu bliže krevetu. Nasloni glavu pored moje te ruku stavim na njegovo lice

-Ima da se ukočiš tu

-Sve za moju princezu

Nasmiješim se te ga poljubim u mekane usne. Sklopim oči jer su me tablete omamljivale pa se ubrzo prepustim snu.