Mezimica

deseto poglavlje

•Teodor•
Otvorim oči i ugledam najljepši prizor koji sam ikada ugledao. Ona dok leži na mom krevetu. Blijeda koža je bila čista suprotnost crnim pokrivačima. Naslonim se na ruku te se počnem igrati s njezinom kosom. Kako je neko mogao povrijediti nježno biće poput nje? Rekla mi je njihova imena. Mali klinci su povrijedili moju princezu. Sada ću ja njih povrijediti još više. Kao da je osjetila da je gledam, sneno otvori svoje oči te se nasmiješi kada me ugleda
.
-Dobro jutro

Kaže snenim glasom te se protegne u krevetu tako da je pokrivač pratio liniju njezina tijela. Nasmiješim se te se sagnem prema njoj i usne prinesem njezinim

-Dobro jutro princezo

Ona se nasmije kada čuje nadimak kojim je zovem

-Princeza?

-Da. Ti si moja princeza

Zacrveni se te je poljubim dok je želja za njom potiskivala sve druge misli

-Nisam zube oprala

Nasmijem se kada čujem šta ju trenutno brine

-To mi je trenutni najmanji problem

-Zar imaš problema?

Namršti se te me lagano pomazi po obrazu kojeg je krasila brada stara nekoliko dana

-Itekako. Ti si moj problem zato što mi se već u devet sati dignuo

Ona raširi oči u čudu te lagano otvori usne da nešto kaže. Umjesto toga se lukavo osmjehne pa suzi oči

-Onda riješi taj problem

-Ma nemoj? Ne mogu sam, treba mi pomoć

-Mogu li vam ja pomoći kojim slučajem?

-Pa ako ste zainteresirani, naravno da možete

-Imam još malo slobodnog vremena pa zašto da ne?

Nasmijem se te je poljubim u usta. Gladno mi je uzvraćala poljupce sve dok se njezin stomak nije oglasio. Odvojim usne od njezinih te se nasmijem. Poljubim je u čelo pa progovorim tik uz isto
-Izgleda da i ti imaš problema

-Pa malo. Malo više

-Kad si zadnji put jela?

-Jučer prijepodne

Pogledam u nju te se namrštim i odmahnem glavom, ne odobravajući raspored njezinih obroka

-Moraš jesti. Idem ti pripremiti nešto

-Nemoj se mučiti

Poljubim je te ustanem dok mi je smiješak titrao na usnama. Uzmem trenerku pa je obučem a ona ostane ležati u krevetu. Pogled joj padne na moju erekciju te se nasmiješi

-Ja sam bio ozbiljan kad sam ti to rekao

Njezin smijeh odzvoni sobom a ja odmahnem glavom te izađem iz sobe i krenem niz stepenice. Na pola puta začujem kako zvoni njezin telefon te odem u dnevni gdje je ostala njezina jakna. Da li da se javim? Pogledam te se odlučim javiti

-Ikonija?! Jesi li ti curo normalna?! Čitavu noć mi se ne javljaš na telefon! Mislila sam da si upala u prokletu rijeku! Što prije da si se nacrtala kod mene kući da te ne bih išla tražiti! Šta ako tvoji nazovu?! Šta da kažem?! I sama znaš kakvi su. Tata bi te ubio zajedno s mamom

-Ikonija je sa mnom

Kažem kada se djevojka s druge strane prestane derati. Začujem tihu psovku pa se osmjehnem

-Ovaj.. reci joj da sam je zvala i šta sam rekla. Gdje je ona sada?

-Spava. Dovešću je do tvoje kuće

-Dobro. Samo se požurite. Ne želim da upadne u probleme zajedno sa mnom

-Hoću. Tamo smo za najmanje sat-dva

-Dobro. Ćao

Poklopi slušalicu a ja se nasmijem te ostavim telefon nazad u džep jakne. Odem do kuhinje te otvorim frižider. Šta da joj napravim za jesti?