Mezimica

četrnaesto poglavlje

•Teodor•
Nakon što sam ostavio Ikoniju malo niže od kuće, nazovem Roberta

-Jesi uspio riješiti ono što sam ti rekao?

-Jesam, ali ne razumijem šta želiš od njih. Imaju samo po sedamnaest godina

-Pa, povrijedili su oni što je moje

-Ikoniju?

-Aha. Potrudi se da se probude prije nego što stignem

-Već su budni i čekaju te

Kaže te se nasmije a ja zadovoljno klimnem glavom dok sam jedva čekao da ugledam te kurvine sinove

-Već sam na putu. Za desetak minuta sam tamo. Vidimo se

Poklopim te još više stisnem papučicu gasa te krenem prema šumi gdje se nalazilo staro skladište. Napokon ga ugledam na pomolu pa se parkiram ispred gdje me dočeka jedan od momaka koji je radio s nama. Klimne mi glavom a ja ga lagano potapšam po ramenu. Uđem u ogromno skladište te ugledam dvije žute glave i jednu crnu glavu i ispred njih Roberta kako se nešto smije. Stanem ispred njih nakon čega sva trojica podignu pogled prema meni. Nasmijem se te dođem do onog crnog

-Ti si sigurno Aleksa

On klimne glavom nakon čega ga ja udarim šakom po sred lica. Krv mu momentalno krene iz nosa te začujem krckanje kostiju i hrskavice. Jaukne a ja preokrenem očima

-Da li znate zašto ste ovdje?

Sve trojica odmahnu glavom u isto vrijeme

-Zato što ste dirali nešto što je moje. Znate li kojim slučajem šta je to?

Ona dvojica plavušana se pogledaju i slegnu ramenima u istom trenutku

-Ikonija?

Zarežim te pogledam u Aleksu koji je prvi progovorio

-Da, Ikonija. Ti si joj prvi nanio bol?

On odmahne glavom ali ugledam laž i strah u njegovim očima. Ruke mi se počnu tresti te ga počnem udarati šakom po licu, stomaku i gdje god da sam stigao. Udarao sam ga toliko da se njegova krv miješala s mojom koja je curila iz rana na ruci. Osjetim nečije ruke oko sebe kako me odvlače od njega te ih otresem sa sebe. Mali je već odavno izgubio svijest te pogledam u onu dvojicu što su me gledali s strahom u očima. Priđem onome u sredini te mu se unesem u facu

-Šta si joj ti radio? Imaš deset sekundi da odgovoriš.

-Ja, ja...

-Odgovor nije tačan, žao mi je. U stvari, nije. Milane.

Jedan od momaka dođe do mene te mu pokažem na ovoga. Tresao se poput pruta dok je svako malo skretao pogled s mene na Milana

-Pobrini se za njega a ovoga ostavljam vama na izbor

Pokažem na trećega te se okrenem i izađem van dok je Robert išao za mnom. Okrenem se prema njemu nakom što me on uhvati za rame

-Čemu ovo Teodore?

-Oni su je silovali Roberte. Nanosili su joj bol dok je preklinjala da stanu

On skrene pogled te klimne glavom dok su mu obrve bile skupljanje na čelu

-Nakon što završite s njima, ostavite ih pored ceste

Klimne glavom a ja se okrenem i krenem prema autu

-Ideš k njoj?

Okrenem se te klimnem glavom. On se nasmiješi te odmahne rukom i krene nazad u skladište. Iz auta uzmem bočicu s vodom te operem krv  s ruku jer mi se nije dalo objašnjavati od koga je.