Mezimica

trideset treće poglavlje

Ona otvori oči te djed klekne pored nje i rukama obuhvati njezino lice

-Maria? Tolike godine sam te tražio. Ne mogu vjerovati da te vidim

-Vladimire? Jesi li to stvarno ti?

-Ja sam. Moja Maria.

Ona se podigne te ga zagrli a mi svi ustanemo. Suze su joj se slijevale niz obraze pa joj pomognemo da se podigne na noge. Ponovo svi sjednemo na kaučeve i fotelje.

-Hoće li nam ko objasniti šta se ovdje dešava?

Progovorim nakon nekoliko trenutaka tišine te pogledam u njih dvoje

-Ikonija, Roberte, ovo je vaša baka Maria.

Podignem obrve te pogledam u nju

-Naša, šta?

Robert progovori te se pogledamo

-Ovo je vaša baka Maria. Majka od vaše mame. Kada smo imali po devetnaest godina, ona je ostala trudna s vašom majkom. Kada su njezini saznali za trudnoću, odveli su je daleko od mene. Godinama sam je tražio dok jednog dana djevojka od sedamnaest godina nije pokucala na moja vrata, to jest, vaša majka. Nije znala gdje je Maria jer je odrasla u sirotištu. Primio sam je kod sebe ali tada su nastali problemi jer me vaša prabaka vjenčala s drugom ženom. Vašoj majci sam dao kuću i sve, ali ona je otišla. Nisam je više vidjeo, sve do jednog dana. Rekli su mi da je umrla pri porodu. A ostalo znate. Godinama sam tražio Roberta i Mariu, i evo, našao sam ih. Sada ste svi tu sa mnom, i samo je to bitno. Zar ne?

Klimnem glavom te dođem do njega i zagrlim ga. Puno je propatio kroz život. Izgleda da je ponovo došlo njegovo vrijeme. Odmaknem se od njega te ponovo sjednem pored Teodora. Počne se igrati mojoj kosom a ja se odjednom osjetim prljavo. Još uvijek sam osjetila miris bolnice na sebi. Prinesem usne njegovom uhu

-Idem se istuširati

On klimne glavom te me poljubi u obraz a ja ustanem i pogledam u Elenu kojoj je bilo vidno neugodno

-Ideš sa mnom?

Ona klimne glavom te ustane i izađemo iz dnevnog boravka tako da su Robert i Teodor ostali sami jer su djed i Maria otišli u kuhinju. Začujemo tiho smijanje te odmahnem glavom i krenem sa Elenom uz stepenice. Uđemo u sobu te se srušim na krevet a ona sjedne pored mene

-Šta si se ukočila? Opusti se

-Brat ti je tako sladak

Nasmijem se tako da je moj smijeh odzvanjao sobom a ona me lagano udari govoreći da prestanem. Ustanem dok su mi suze išle niz obraze od smijeha

-Idem se istuširati a ti se opusti

Jedva kažem jer sam se još uvijek smijala dok je ona bila abnormalno crvena. Uđem u kupaonicu te skinem odjeću sa sebe i uđem u tuš kabinu. Brzinski se istuširam i operem kosu. Otvorim vrata te ugledam Elenu kako leži na krevetu i tipka po telefonu. Upalim fen i počnem sušiti kosu. Nakon što sam završila, srušim se pored Elene na krevet.

-I?

Ona me pogleda te podigne obrvu

-Šta i?

-Šta kažeš za mog brata? Da je sladak?

-Paaaa, jeste

-Vjeruj, ni on nije imun na tebe. Teodor mi je rekao da se pogubio nakon što je izašao iz sobe u bolnici

Ona se ponovo zacrveni te zabije glavu u jastuk. Neko otvori vrata te pogledam prema njima

-Hej Roberte. Trebaš nešto?

On pogleda u Elenu pa u mene i klimne glavom

-Ovaj.. da. Večera je gotova pa ako ste gladne.. dođite dolje

-Jesi dobro?

Kažem te pogledam u njega jer je odjednom postao blijed

-Jesam, jesam. Idem dolje

Kaže te zatvori vrata a ja, kada se uvjerim da je otišao, ponovo padnem u luđački smijeh. Elena me pogleda te uzme jastuk i počne tući s njim po nogama i dupetu.

-Ikonija! Dabogda bolja bila

Ustane te vrati jastuk na svoje mjesto i popravi kosu. Ode u kupaonicu te se umije hladnom vodom. Prestanem se smijati te ustanem i dođem do nje

-Nemoj biti ljutaaa..

Okrene se prema meni te prasne u smijeh

-Kako da budem ljuta na tebe ludice?

Zagrlimo se te joj se stomak oglasi

-Hajdemo dolje. I ja sam gladna

Siđemo u prizemlje te odemo u trpezariju. Sjednem pored Teodora tako da je ona morala sjesti pored Roberta. Ugrizem se za usnu da se ne počnem smijati njihovom prizoru. Stavim komad mesa u usta te je pogledam ispod trepavica. Njezin pogled me zamalo baci preko ruba te se zakašljem. Teodor mi prinese čašu s sokom usnama te otpijem gutljaj

-Jesi dobro?

-Mrvica mi pobjegla

-Kao i uvijek. Mrvice joj stalno bježe

Elena kaže sarkastično te se nasmijem. Ubrzo su svi počeli pričati međusobno te se naslonim na stolicu jer sam se prejela. Teodor se sagne blizu mog uha

-Sjećaš se šta sam ti radio na ovom stolu prije dve sedmice?

Vrućina mi udari u glavu te otpijem gutljaj soka iz čaše te klimnem glavom

-Tako si lijepa kad se crveniš

Ruku spusti do mog koljena te ga počne maziti preko tkanine tajica. Nasmiješim se jer me to istovremeno opuštalo i dovodilo do ludila. Maria ustane te krene sakupljati prljavo posuđe a ja se dignem te joj krenem pomagati

-Ne smiješ se umarati Ikonija. Ja ću joj pomoći

Elena iskoristi trenutak te brzo ustane i krene pomagati Marii. Teodor me povuče da sjednem te se srušim pored njega i poraženo uzdahnem.