Mezimica

trideset šesto poglavlje

Probudim se, osjećajući ogromnu vrućinu i nešto teško na mom stomaku. Leđa su mi bila naslonjena na Robertov torzo dok mu je jedna ruka bila prebačena preko mog stomaka, čvrsto me stežući uz sebe. Njegov dah mi je milovao kožu vrata te se pomjeri tako da mu je glava bila između moje kose. Nastavim tako ležati jer nisam htjela da ga probudim. Obrazi su mi gorili te začujem jedan njegov uzdah i pomjeranje glave. Brzo zatvorim oči, praveći se da spavam i izbjegavajući neugodnu situaciju. On podigne glavu i smakne ruku s mog stomaka. Ne znam zašto, ali njegova prisutnost me opuštala a njegovi dodiri činili više od Dariovih. Kada sam bila s Dariom, on je bio mrtav hladan u vezi mene. Kao da je sa mnom samo radi reda a ne zato što me voli. To voli ćemo staviti pod navodnike. Uspijem suzdržati trzaj kada Robertova ruka nađe na mom obrazu, vrhovima prstiju pomjerajući kosu s obraza. Osjećala sam da me nekoliko trenutaka promatrao te ponovo spusti glavu pored moje a ruku smjesti na moj stomak. Osmjehnem se kutom usne kada ga ponovo osjetim blizu sebi. U sobi se prolomi zvuk zvonjave telefona te pokušam što bolje odglumiti zbunjenost. On opsuje ispod glasa te ustane i javi se na telefon

-Molim?

Pogleda u mene te se osmjehne kutom usne što dovede da moji obrazi dobiju još crveniju boju

-Da sa mnom je. Nisam je mogao odvesti kući jer je drvo palo te je saobraćaj bio zaustavljen. Dobro.

Poklopi te me pogleda.

-Tvoji roditelji su zvali.

Tata. Nisam mu javila da ne mogu doći kući. Blago rečeno, najebala sam

-Rekli su im da si prespavala kod njih i da nije bilo signala pa im nisi mogla javiti

Odahnem te se osmjehnem

-Dobro je

Dignem se u sijedeći položaj te on počne gledati svugdje samo u mene ne

-Ovaj..

Prođe prstima kroz kosu te me pogleda

-Izaći ću da se možeš obući. Kupaonica je tvoja ako je trebaš. Jesi gladna da nešto naučim pošto i ne znam kuhati

-Nisam gladna. Hvala ti u svakom slučaju

On klimne glavom te izađe iz sobe a ja ustanem i odem do radijatora da uzmem svoju odjeću. Bila je suha. Odem u kupaonicu te se zaključam i pogledam u ogledalo. Zamalo da vrisnem kada sam ugledala svoj odraz. Šminka mi je bila razmazana te mi je kosa bila čupava. Odjednom mi sram preplavi tijelo zbog mog izgleda. Umijem se toplom vodom te skinem ostatak šminke. Ovako je već bolje. Ikonija mi je je uvijek govorila da sam ljepša bez šminke. A ja sam postajala kao druge djevojke dok je ona ostala ista. Trčala sam za šminkom misleći da nisam lijepa bez nje. Oblačila usku odjeću, ujedno i izazovnu, da bih privukla momke. To jest, Daria. Mislila sam da mu nisam lijepa onako obična. Dođe mi da se ošamarim. Zašto sam dopustila da me promjene? Da napravi od mene ono što nisam? Odmahnem glavom shvaćajući da je vrijeme za promjenu. Osmjehnem se svom odrazu te se obučem u svoju odjeću. Njegovu složim na hrpu te izađem u sobu. Popravim krevet i namjestim jastuke te odjeću stavim u dno kreveta. Izađem iz sobe te nesigurno krenem niz stepenice. On izađe iz jedne prostorije

-U, došla si. Jakna ti je mokra pa ću ti naći jednu svoju. Ako želiš

-To bi bilo lijepo

On klimne glavom te prođe pored mene i ode na sprat. Izgleda da on budi ona stara osjećanja u meni. Pored njega, ponovo osjećam one leptiriće u stomaku što sam pored Daria osjećala prvih nekoliko sedmica. Ali zašto sam dopustila da me osjećanja tako brzo obuzmu? Podsjeti se da on ima dvadeset četiri godine Elena. Sigurno ga zanimaju starije djevojke a ne klinke kao ti. Dođe do mene te mi pruži jaknu

-Ovo je najmanja koju imam. Nadam se da će ti odgovarati

Obučem je te me pogodi njegov miris

-Dobra je. Hvala ti. Moram nazvati tatu da dođe po mene

-Ne, nemoj. Ja ću te odvesti

-I previše si uradio za mene

-Nisam. Godi mi tvoje društvo. Samo ne bi škodilo da malo više pričaš

Kaže te mi namigne a ja se ponovo zacrvenim

-Idemo?

Klimne glavom te uzme ključeve i otvori vrata. Hodao je iza mene te sam osjećala njegov pogled kako me prži po potiljku glave.