Mezimica

četrdeset šesto poglavlje

Teodor dođe do mene te otrese nekoliko kapljica s svoje kose u moje krilo

-Teodoreee

Otegnem njegovo ime te obrišem vodu s svojih nogu. Ostali su bili u vodi te on uzme ručnik s naslona stolice i obriše vodu s sebe. Sruši se pored mene pa se osmjehne

-Voda je stvarno dobra

Uzme moju čašu s limunadom te otpije gutljaj iste. Nakon toga je iskapi do kraja a ja ga pogledam s podignutom obrvom

-Kada sam u pms-u ne znam dijeliti znaš? Sve je moje

-E pa malo je i moje

Kaže te se osmjehne a ja prinesem žličicu s sladoledom ustima ali me on preduhitri te pojede sladoled prije mene. Uzdahnem te ponovo uzmem malo sladoleda na žličicu i prinesem njegovim usnama

-Šta bi s tim da ne znaš dijeliti?

Odahnem glavom te prinesem još jednu žličicu njegovim usnama.

-Zlo mi je od sladoleda

-Pojela si skoro pa čitavu kutiju

Nasmiješim se te ostavim praznu kutiju na stol. Protegnem se i naslonim na njega. Kosa mi se lijepila po njegovoj mokroj koži te se smaknem.

-Zašto si tužna?

-Pričala sam s djedom

-O čemu?

-O nama. O svemu.

-I? Nije vrag da mu ne odgovara što smo zajedno?

-Baš naprotiv. Rekao je, kada jednog dana umre da će znati da sam u dobrim rukama

On pogleda u mene te se osmjehne i privuče me na svoj torzo. Poljubim ga u golu kožu te se on počne smijati. Do nas dođe Robert te uzme čašu limunade

-Izvinjavam se što prekidam ovaj romantični trenutak ali moje potrebe se na prvom mjestu

Preokrenem očima te se odmaknem od Teodora i naslonim glavu na hrastovu koru.

-Idete u vodu?

Odmahnem glavom a Teodor ostane sjediti pored mene te Robert ode sam.

-Zašto ne ideš s njim?

-Radije ću provesti vrijeme ovdje s tobom nego s njima

-Mogla sam ući u vodu do koljena

Kažem te on ustane i u idućem trenutku se nađem na njegovom ramenu

-Znaš, mogu i sama hodati

-Meni je zanimljivije ovako

Uđe u vodu te me spusti u istu. Prstima sam počela šarati po pijesku te se nasmijem a Teodor me poprska s vodom

-Nemoj to raditi

-A zašto? Da nisi možda od šećera pa ćeš se otopiti?

-Jesam

Kažem te mu se unesem u facu i osmjehnem. Usne spustim na njegove te mi on uzvrati poljubac. Voda s njegove kose mi je padala na čelo te se odmaknem od njega i obrišem istu.

-Idem izaći. Ne želim riskirati

-Šta bi bilo da uđeš u vodu?

-Pa postala bi crvena i ja bih se u najgorem slučaju prehladila

Kažem te izađem iz vode a on krene za mnom. Ponovo sjednem na klupu te noge stavim na sunce. On sjedne pored mene te ih premjesti u svoje krilo. Vrhovima prstiju pređe preko gole kože te me pogleda

-Tako si blijeda

Slegnem ramenima te primjetim da nakon godinu dana ponovo nosim kratke hlače. Koliko se toga promijenilo u samo dvanaest mjeseci. Izgubila sam porodicu, tata je mrtav, upoznala sam Teodora i djed se vratio.

-O čemu razmišljaš?

Kaže te mi nastavi maziti kožu bedra

-O svemu. Kako se skoro sve promijenilo u godinu dana

On klimne glavom te se osmjehne

-Do prije dva mjeseca nisam mogao vjerovati da ću biti s tobom

-Kako si me uopšte vidio? Mislim kad si me prvi put vidio?

-Kada sam te zamalo udario autom na pješačkom. Tada sam znao da si ukrala moje srce s tim plavim očima

Obrazi mi se zacrvene te se nasmijem

-To si bio ti? Znaš, tada sam poželjela da si me udario. Nisam više imala snage da se borim s svim tim

On se namršti te me povuče sebi u krilo gdje se rado smjestim

-Nikada više nemoj to govoriti

-Neću. Sada ponovo živim i dišem punim plućima

Naslonim se na njegovo rame te duboko udahnem dok sam zaista to i mislila.