Mezimica

osmo poglavlje

Bosa stopala su mi lagano išla po parketu dok sam tiho i plitko disala. Siđem u prizemlje gdje mi pažnju mi privuče slaba svjetlost tv-a i zvukovi. Uđem u dnevni te ugledam Teodora kako sjedi na trosjedu i gleda u TV. Dođem do njega pa se smjestim tako da je između nas bila pristojna razdaljina. Pogleda u mene a ja spustim pogled na svoje gole noge

-Jesi ok?

Klimnem glavom srameći se svoje reakcije od prije pola sata

-Ikonija?

Podigne mi bradu prstima te spoji naše poglede

-Hoćeš li mi reći ko su oni?

Zatvorim oči te glasno progutam. Neprimjetno klimnem glavom dok sam skupljala hrabrosti da po prvi put izgovorim njihova imena

-Luka, Aleksa i Marko

On klimne glavom. Više me ništa nije pitao jer ih je sigurno znao a i da me pitao, ne bih bila u stanju da mu odgovorim. Sjedne bliže meni te me lagano povuče tako da mu budem bliže. Glavu naslonim na njegovo rame dok se jedna njegova ruka nalazila na mom struku. Drugim rukom uzme moju te ispreplete naše prste

-Zašto baš ja?

Zbunjeno upitam dok me to pitanje uporno kopkalo iznutra, želeći što prije saznati odgovor

-Šta ti?

-Pored toliko lijepih djevojaka si našao mene ovakvu..

-A kakva si ti to molim te lijepo?

Kaže dok mu je osmjeh titrao na usnama. Meni nije bilo do smijeha niti zezancije

-Ovakva. Ružna i.. mrtva

Ponovo mi podigne bradu te spoji naše poglede dok mu u očima više nije počivala ljubav

-Ti nisi ružna niti mrtva. Za mene si ti jedno najljepše i najdivnije biće koje sam ikada upoznao i koje ću ikada upoznati. Svidjela si mi se zato što si drugačija i možda ćeš misliti da je ovo previše rano, ali mislim ozbiljno s tobom Ikonija

Osmijeh mi zatitra na usnama te se osmjehnem. Usne spusti na moje čelo te se vrati u prvobitni položaj. Glavu naslonim na njegovo rame te pogled prebacim na Tv. Usput mi pogled padne na njegovu erekciju koja je bila u punoj veličini. Zadrhtim od straha ali se nekako uvjerim da se ne trebam bojati i da mi on neće ništa. Zar ne?

-Hladno ti je?

Klimnem glavom ne želeći reći da me njegova erekcija uplašila. Uzme pokrivač koji je bio prebačen preko naslona te me pokrije po golim nogama i po ramenima

-Hvala ti

Poljubi me u čelo te još više privuče sebi. Oči su mi se počele sklapati te se tako opuštena prepustim snu.

Trznem se te suzbijem vrisak na usnama nakon što u strahu raširim oči. Neko me uzme za ruku te je lagano i umirujuće stisne

-To je bio samo san

Klimnem glavom i sama znajući to, ali izgledalo je tako stvarno. U to da je bio samo san me uvjeri njegovo toplo tijelo koje je bilo čista suprotnost hladnom betonu. Pogledam na sat. Spavala sam svega petnaestak minuta a u snu se činilo kao sati.

-Jesi ok sad? Često imaš noćne more?

Odmahnem glavom te pogledam u svoje skupljenje šake dok su mi prsti bili bijeli zbog jakog stiska

-Samo kad ne uzmem tablete

On klimne glavom te me pogleda. Lagano se osmjehne kutom usne pa cimne glavom unazad

-Hoćeš da te odnesem u sobu?

Slegnem ramenima a on ugasi TV. Jednu ruku podvuče ispod mojih koljena s drugu stavi oko moga struka nakon čega se podigne u punu visinu

-Teška sam ti

-S tobom bih i na kraj svijeta pa nazad ovako

Nasmiješim se nakon što krenemo uz stepenice. Pogled mi padne na njegove pune usne te ih poželim okusiti iako nikada nisam imala prvi poljubac. Uhvatim njegov pogled dok  me gledao kutom oka. Obrazi mi se zacrvene a on se nasmiješi. Uđemo u sobu te me stavi na meku površinu kreveta. Sjedne pored mene te prstima pređe preko moje donje usne što me natjera da zadrhtim od ugode. Lagano mi se usne rastvore nakon čega me on pogleda u oči. Nakrivi glavu te se lagano krene spuštati prema mojim usnama. Pogleda me u oči tražeći dozvolu a ja kao odgovor zažmirim. Prvo sam osjetila njegov dah pa tek onda usne na svojima. U mom stomaku se zapali vatra pa ruke premjestim na njegova široka, razvijena ramena dok je on svoju ruku stavio na moj potiljak. Otvorim oči kada odmakne usne te poželim još njega i njegovih dodira

-Ne želim te tjerati ni na šta

-Pomozi mi da zaboravim. Uvjeri me u drugačije

Ustane i ugasi svjetlo te u sobi zavlada djelomičan mrak jer je svjetlost dolazila iz dvorišta. Krene nazad prema meni te skupim noge ne bih li bar malo ublažila pritisak u međunožju koje je svake sekunde bio sve veći i veći. Kao i manje izdržljiv.