Mezimica

dvadeset četvrto poglavlje

•Teodor•
Prstima sam prolazio kroz njezinu kosu dok mi je ležala u krilu. Ravnomjerno je disala te začujem parkiranje auta ispred kuće. Lagano joj podignem glavu jer je spavala i svoje krilo zamjenim jastučićem. Preko golih nogu prebacim pokrivač te požurim otvoriti vrata da je zvono ne probudi. U zadnji tren otvorim vrata pa odahnem

-Gdje si brate? Nismo se vidjeli dugo

-Ššš

Kažem te se njih dvojica namršte dok se Robert tiho smijao iza njih

-Neko ima unutra?

Klimnem glavom te ih pustim u kuću. Stanu u hodniku te se namršte upitno gledajući u mene.

-Budite..

-Teodore?

Ikonija progovori snenim glasom te podigne glavu više naslona od trosjeda. Milan i Miloš podignu obrve u čudu te me pogledaju

-Ovo je moja djevojka Ikonija koju ste upravo probudili

-Izvinjavamo se gospođice

On se samo nasmiješi te pogleda u mene. Uđem u dnevni dok su njih trojica ostali stajati na vratima

-Princezo, ovo su Milan i Miloš

-Drago mi je gospodo

Miloš odmahne glavom a Milan se nasmije

-Nemoj nas tako zvati. Ja se osjećam previše staro

Milan pogleda u Miloša koji je klimao glavom.

-Onda nemojte ni vi mene zvati gospođice. Ikonija je dovoljno

-Može Iki? Ikonija je previše komplicirano za Milošev pileći mozak

Miloš ga udari po glavi otvorenim dlanom te se nasmiju.

-Može i tako

-Idioti, idemo u ured. Ostavljamo Ikoniju da se odmara jer joj je odmor potreban i jer ste je probudili

-Vidimo se Iki

Ona im mahne te Robert izgura njih dvojicu iz dnevnog a ja se nadvijem nad nju

-Nadam se da ti ne smeta što su došli. Ne želim te ostavljati samu a posao ne može čekati.

-Zašto bi mi smetalo? Izgledaju kao dobri likovi

Klimnem glavom te je poljubim a ona ponovo legne nazad na kauč

-Lijepo spavaj princezo

Ona se nasmiješi a ja krenem prema uredu. Uđem unutra gdje me dočekaju dva para znatiželjnih očiju

-Kad si nam mislio reći da imaš djevojku?

Slegnem ramenima te sjednem i uzmem papire s stola koje su oni donijeli

-Čini se baš dobra. Misliš ozbiljno s njom?

Klimnem glavom ne dižući pogled s papira dok su oni pričali o Ikoniji. Nakon što sve pročitam, ostavim potpis na dnu lista te ih pružim Robertu

-To je to?

Klimne glavom te ustanem i izađem za njima iz ureda. Hodali su tiho što me natjera da se osmjehnem. Dođemo do vrata koja oni tiho otvore

-Vidimo se kasnije. Pozdravi Iki od nas

Klimnem glavom nakon čega oni izađu iz kuće a ja zatvorim vrata. Uđem u dnevni te sjednem pored njezine glave koju premjesti u moje krilo

-Neko drugi je mogao sjesti pored tebe i ti bi mu stavila glavu u krilo?

Odmahne glavom te me pogleda kroz poluzatvorene oči

-Ne. Poznajem te po parfemu

Nasmijem se te se počnem igrati s njezinom kosom

-Dopala si se Milošu i Milanu

-Stvarno? Čine se jako dragi

-I jesu. Rekli su da te pozdravim

Ona se nasmiješi te protegne na kauču. Pokrivač se smakne te otkrije njezinu glatku kožu noge i crnu, čipkastu tkaninu gaćica. Kurac mi se trzne ispod hlača što ona primjeti te se pokrije po nozi. Pogleda me ispod trepavica te se podigne i sjedne u moje krilo. Sjedila mi je na kurcu te sam jasno osjećao njezinu vrućinu na sebi. Pogledam je u oči

-Neću se moći suzdržati. Nemoj izazivati sudbinu Ikonija

-Nemoj se suzdržavati

Usne spusti na moje te me krene ljubiti. Ruke premjestim na njezin struk te počnem prelaziti rukama po njemu preko tkanine košulje. Pustim joj kosu iz neuredne punđe te zakopam prste u istu. Počne se trljati od mene preko tkanine gaćica i hlača te je premjestim ispod sebe. Nisam je htio povrijediti ali se nisam mogao suzdržati. Trebao sam je više nego ona mene.