Part 22

1.4K 103 4
                                    

Hanna's POV

Sokirana sam ovim sto mi je Perrie rekla,ali isto tako sam svjesna da moram napraviti nesto da se Harry prestane ljutiti na mene. Vratim se u bazen te dodem do Marcela. Harry trenutno prica sa Zaynom i ne zelim ih ometati.

Harry's POV

"Gledaj,on je meni to tako rekao, voli ju,ali ju ne zeli tebi uzeti. " kaze Zayn. Muci me ova situacija,i gusi me sto sad ne mogu biti normalan s njom.

"Buraz,nista se ne zamaraj. Hanna voli tebe,jer da nije tako,nebi sad tu bila" kaze te mi daje nade da mozda i nije sve tako crno.

"Tome se i nadam. Nego,sto je s tobom i Perrie?" Upitam ga jer ne zelim da stalno pricamo o meni.

"Ma nista me nemoj pitat. Masnu lovu sam sad potrosio da bi kupio sve za bebu" kaze te otpuhne i preokrene ocima.

"A nemoj se ponasat ko da ti nije stalo jer nju to jako boli. Pomiri se s cinjenicom da cete kroz par dana dobit bebu i da cete biti obitelj. Sto nije to ono sto si htio? Izgratiti obitelj s njom,biti otac njenog djeteta? To su sve bile tvoje rijeci,Zayn. " kazem. Pogledam nakratko na Hannu i razmislim da i ja jednog dana zelim imati obitelj s njom. Mozda ne sad,ali za nekih 10 godina bi moglo biti moguce.

"Ajmo ovako" Zayn se zaderao te su svi privukli paznju na njega.

"Sutra,u dva popodne,cemo se svi naci tu. Danas nije uspijelo zbog nekih nesuglasica,zato cemo sutra pokusati ponovno" kaze Zayn te se svi potvrdno sloze s njim.

Hanna's POV

"Pa,vidimo se sutra?" Upita me Perrie izlazeci iz bazena.

"Ostani ti tu prespavati,da se ne mucis" kazem makar ni ne znam slaze li se Harry s tim.

"Hanna.." Kaze Perrie a ja povucem Marcela za ruku.

"Perrie moze ostati danas,jelda?" Upitam ga.

"Naravno" kaze te se obje nasmijemo.

"Spavat cu s tobom u sobi" kazem te se nasmije.

...

Taman se spremamo da idemo na spavanje. Udem u Harryevu sobu da uzmem svoj jastuk i pidzamu. Harry je u sobi,i nisam bas odusevljena time. Uzmem jastuk te me Harry pogleda.

"Ozbiljno? Ti se sad ljutis i ne zelis spavati samnom?" Upita me te otpuhnem.

"Ne ljutim se,idem s Perrie spavati. Gdje si mi stavio pidzamu?"upitam ga dok kopam po ormaru.

"Dolje,zadnja polica" kaze te se sagnem i izvadim pidzamu.

"Vidimo se ujutro" kazem te izadem. Vratim se kod Perrie te se obucem u pidzamu. Ona vec lezi u krevetu. Legnem kraj nje te pocnemo nesto pricati.

"Zayn sutra dode?" Upita me te kimnem glavom.

"Pa cula si danas na bazenu. Ajde,opusti se,voli te i ti to znas. Zna i ovaj u tebi, a uskoro ce i on izaci van. Bit ce presretan kad vidi kako mu je mama lijepa,i tata ce biti ponosan na njega sto je lijep na mamu. Sve ce bit okej,Perrie" kazem te ju pokusavam tjesiti. Zasad,uspjesno.

"Imas pravo. Nije Zayn toliko los ipak." Kaze te se legne i ugasi svijetlo.

"Laku noc" kaze te uzvratim.

Lagano utonem u san. Jedino o cemu razmisljam i sad sanjam je Harry. Kako mrzim sto smo se sad posvadali,a tek sam izasla iz bolnice. Ne mogu zaspati,stalno se vrtim po krevetu i imam osjecaj da ako se jos jednom okrenem bi mogla probuditi Perrie a to ne zelim. Polako ustanem s kreveta te izadem iz sobe. Spustim se u kuhinju te si natocim casu mlijeka. Cujem da se netko spusta po stepenicama,i duboko u sebi zelim da je to Harry. Vidim ga i sad sam sretna. On je i nadam se samo da se sad necemo svadati.

What I did for loveWhere stories live. Discover now