What I did for love

Part 14

Hanna's POV

"Htijela sam promijeniti njega,ali on je promijenio mene" cijelo vrijeme mi se taj citat mota po glavi. Je li istina da me on promijenio,to jest,jos me mijenja...?

Idemo prema nekom tamnom podrumu i ovo me malo plasi. Mi smo u crnom isto,a sto uopce tu radimo? To je mjesto na koje je Harry isao i zbog tog mjesta me onaj put ostavio?

"Harry,zasto tu idemo" upitam ga,ali ne dobijem odgovor. Bojim se,mrak je i hvata me jeza.

"Harry" dozovem ga glasnije a onda se razljuti.

"Jel mozes ti sutit!?'' Kaze. Da Harry,mogu,a sad ces i vidjet koliko dugo ako se zelis svadati samnom i usutkivati me.

Hodam par koraka iza njega i samo zelim izaci na neko svijetlo. Zelim biti sigurna,a sad sam sve samo ne sigurna. Hodamo jos neko vrijeme a onda vidim poznatu figuru Ash. Dodem do nje i zagrlim ju,a ona se iznenadi. Valjda me nije ocekivala ovdje.

"Marcel,dodi" Harry pozove Marcela te on dode do njega.

"Vi nas tu cekajte'' kaze Marcel a Harry se samo okrene i otide.

"Strah te,vidim to na tebi" kaze Ash. Kako me ne bi bilo strah,dodem u mracni podrum po prvi put i onda me ne treba biti strah??

"Zasto si dosla onda" upita me pomalo bezobrazno.

"Nisam znala gdje idemo,samo se poceo oblaciti i ja sam pocela sa svojom pricom da ce me opet ostaviti i onda je reko da idem s njim" kazem te se Ash nasmije.

"Bio je kod tebe?" Kaze te i dalje drzi onaj perverzni osmijeh na licu.

"Da,ali samo da prespava,ne da spava samnom. " kazem te me Ash obgrli a cijelo vrijeme se smije.

"Liam je bio uzasno ljut kad je vidio da si otisla s njim" kaze te mi je dosta vise toga. Okej,ljut je,ako mu je stalo ce se odljutiti.

"Ma iskreno,bas me briga'' kazem te se vrata pocnu otvarati. Izadu Harry i Marcel,ali i s njima jedan decko koji je,izgleda,jako ranjen. Ima crvene crte od bica na licu. Kao da ga je netko tukao,i to ne izgleda lijepo.

"Louis!'' Uzvikne Ash. Znam da je ona bila trudna,i da je dijete bilo Louisovo,ali Marcela bi mogla povrijediti. Dotrci do Louisa i gleda ga dok ga izvlace iz podruma. Trce hodnicima,trcim i ja,ali je mrak i sama sam,svi su ispred mene i popiknem se. Glavom lupim u pod i stavim ruku te vidim da mi curi krv. Malo sam se ogrebala o beton,nista strasno,samo sam slampava.

"Hanna!" Harry uzvikne i hoce dotrcati do mene,ali mu dam do znanja da mi nije nista. Napokon izademo iz ove rupetine te Louisa stave na pod i poliju ga vodom. Napokon dode k sebi. Harry pogleda u mome smjeru,ali skrivam kosom ogrebotinu na glavi. Marcel to zamijeti te dode do mene i pomakne mi kosu.

"Hanna,ovo je za sivanje!'' Zadere se na mene,a Harry odmah dotrci do mene i pogleda mi ranu.

"K vragu! Idemo u bolnicu s njih dvoje" zadere se te vidim da otpuhuje i da je pozalio sto sam isla s njim.

"Oprosti'' kazem te spustim glavu prema dolje. Samo sam se htijela uklopiti u taj njegov zivot,ali mi ne uspijeva.

Stave Louisa u auto,a onda mene Harry povuce za ruku i sjednem naprijed,a on vozi. Zivcan je,zbog Louisa,a ja sam prouzrocila jos vecu ljutnju. Krivo mi je sto sam tu,ali samo hocu biti s njim jer onda zaboravim na sve lose. Stignemo do bolnice te svi drze Louisa,a ja hodam iza njih. Marcel dode do mene,a oni predaju Louisa lijecniku.

"Idemo mi tebi zasiti glavu'' kaze te me povuce za ruku. Dodemo do medicinske sestre te nas ona posalje kod doktora. Udemo u sobu 216 i doktor me odmah primi unutra.