Part 30

1K 90 14
                                        

*nakon 2 tjedna*

Hanna's POV

Trenutno se nalazim doma i cekam da Perrie dode po mene. Moramo izabrati vjencanicu,jedva me uspijela nagovoriti da joj pomognem. U zadnje vrijeme sam jako lose,mentalno vise nisam stabilna i rijetki su ljudi koje pozdravljam i s kojima stupam u komunikaciju. Ali,Harry je rekao da moram napraviti nas posao,pomoci organizirati ovo vjencanje. A tko zna, mozda se i ja malo opustim.

"Hoces li moci?" Upita me Liam dok uzimam torbu i izlazim iz kuce.

"Da,ne brini." Kazem te mi uputi osmijeh,ali ne uzvratim. Izadem iz kuce i sjednem na trijem te cekam da Perrie dode po mene. Zapravo,ne cekam. Dosla je na vrijeme te udem u auto.

"Hej,miska" kaze mi te me cvrsto zagrli. Shvacam da su se ljudi promijenili,ali ovo je cisto sazaljenje.

"Hej" kazem hladno.

"Jesi bolje danas? " upita me te kimnem glavom i krenemo prema shopping centru.

"Ima kakve novosti o.. Ma znas vec kome" upita me,ali ne izgovori njegovo ime.

"O kome? O Harryu?! Ako nista,barem je zasluzio da mu se ime spominje!" Zaderem se na nju.

"Oprosti. Jesi cula nesto novo vezano uz Harrya?" Upita me.

"Jos uvijek je u bolnici,danas Marcel dezura jer se ja bavim tobom. I dalje ne zivi,pardon,zivi na aparatima,i tako. Sve super,znas?!" Kazem sarkasticno te Perrie nista ne odgovori jer dodemo do centra. Izademo van i uputimo se do ducana s vjencanicama.

"Gledaj pa mi donesi u kabinu ono sto ti se svida" kaze mi Perrie te joj krenem traziti vjencanicu. Ova ne,ova prolazi,ali ne. Ni jedna mi se ne svida bas pretjerano,ali donijeti cu joj ove koje si mi prolazne. Uzela sam 5 haljina i donijela joj da ih proba.

"Izvolite,gospodo Malik" kazem cisto da rascistim odnose s njom jer se ne zelim svadati. Uputim joj smijesak te mi ga uzvrati.

"Idem si pogledati neku haljinu koju bih ja mogla obuci" kazem joj te kimne glavom. Izgubim se su svim tim haljinama,ali pronadem se u jednoj dugoj crnoj s malo otvorenijim ledima. Udem u kabinu te ju probam. Pogledam se u ogledalo i osjecam se ugodno u ovoj haljini.

"Perrie,nasla sam haljinu" kazem joj te i ona izade. Ona u bijeloj,ja u crnoj.

"Hanna, crna??"znala sam da joj se nece svidjeti boja.

"Pa?! I crna je boja,uostalom,osjecam se dobro u ovoj haljini" kazem joj.

"Lijepo ti stoji vjencanica" kazem joj te ju odmjerim. Da ovo je odlicno za nju. Bolju haljinu nece naci.

"Pa ni ti ne izgledas lose,ali zahtijevam drugu boju." Kaze te poludim. Kako me moze tako nesto traziti ako sam rekla da ne mijenjam haljinu?

"Onda ces si morati naci novu kumu,jer cu ja doci u ovoj haljini." Kazem tvrdoglavo i sjednem na dvosjed ispred garderobe.

"Hanna..." Kaze Perrie te se sagne i primi me za koljena. Odluci sjesti da si ne uprlja vjencanicu.

"Znam da te ne mogu ovo sada pitati,ali za 9 dana je svadba. Moram znati ime i prezime kuma." Kaze mi te ju pogledam cudno. Pa jel se ona sali?

"Dobro. Reci cu ja tebi." Kazem.

"Koga god ti zelis" kaze mi.

"Harry Styles" kazem.

"Miska, znas, i ja bi to,najradije,ali kako mislis da ce se probuditi u tih 9 dana i oporaviti se? Moramo biti realni" kaze.

"Ja mislim da je moguce. On se samo treba biti sposoban potpisati,znaci treba se samo probuditi" kazem joj na miran nacin.

What I did for loveMga kuwentong kahuhumalingan mo. Tumuklas ngayon