What I did for love

Part 29

Hanna's POV

Dojurili smo autom do bolnice,ali nismo nikoga preticali makar je Liam htio. Tresla sam se na samu pomisao da je Harry tu skoro poginuo,ako i nije. Ubrzo smo na parkiralistu bolnice i brze bolje izadem iz auta i udem unutra. Trazim nekoga poznatog,a prvi na koga naletim je Marcel. Dotrci do mene i cvrsto me zagrli.

"Zao mi je" kazem mu. Kao da nije bilo dovoljno to sta je Hellen zavrsila u bolnici,nego jos i Harry.

"Mogu ga ici vidjeti?" Upitam.

"Njega da,a nju samo kroz inkubator" kaze mi te krenem prema vratima Harryeve sobe ali me Marcel zaustavi.

"Pripremi se,ne izgleda bajno" kaze te pokaze prstom na sobu 5. Udem potiho unutra i vidim kako ima zavoj oko cijele glave, rane po rukama,prakticki je cijeli u zavojima. Srce mi na trenutak zastane od boli koliko izgleda da je njemu tesko. Nikad ga nisam voljela gledati da pati,njegove patnje nikada ni nisu bile ceste,ali ovo je najgore sto sam mogla ocekivati. Bespomocno lezi tu na tome krevetu, nit znam bi li mogao zivjeti bez svih tih sranja pricvrscenih za nega,mozda sad uopce i nije ziv. Htijela bih mu pocupati sve te aparate s ruku i vidjeti hoce li onda moci disati. Mojem ludilu stvarno nema kraja. Toliko sam tuzna,zalosna. Nisam se ni uspijela pomiriti s njime,zapravo do prije par sati nisam ni mislila da ce on biti u ovakvom stanju. Sjednem na stolicu jer nakon danas stvarno vise ne mogu stajati na nogama. Primim ga njezno za ruku. Ta njegova velika ruka koja se vecinu dana nalazila negdje po meni,sada je toliko hladna da mislim ako bih ju osjetila na bokovima,imala bih osjecaj da je to led. Sto mu se dogodilo,za sto sam ja to kriva.

"Harry,znam da nismo najbolje zavrsili i nismo se pozdravili i zato se nadam da ovo nije kraj. Kako cu bez tebe na vjencanju,pa ti si kum,a kum i kuma se uvijek drze zajedno. " kazem te se nasmijem jer se sjetim kako sam do prije par tjedana zeljela sve,samo ne da smo Harry i ja u blizini. A sad bi sve dala ma i za te nase svade,da mi je samo jos jednom vidjeti te njegove zelene oci. Mislim si u sebi i odlucim nastaviti pricati. Tko zna,mozda me cuje.

"Slusaj,ti si mi sve sto mi je ostalo. Stvarno znas koliko sam propatila u zadnje vrijeme,ali nisam tu da ti pricam o sebi,to vec znas. Zelim ti reci,ljubavi, koliko god ti sebi mislio da se ja tebi nikada ne bi mogla vratiti zbog onog sto si mi rekao,tolika je i moja zelja da te ponovno imam. Da te samo jos jednom ugledam,oci u oci, i da ti jos samo jednom kazem da se ne ljutim na tebe i kako te volim. Sve bih dala za taj trenutak"  kazem a suze same krenu. Par kapljica padne na Harryevu ruku te se nadam reakciji,ali zauzvrat ne dobijem nista. Netko pokuca na vrata te se naglo ustanem sa stolice. Ugledam Marcela kako me zove van. Izadem te zatvorim vrata.

"Anne te zeli vidjeti" kaze Marcel te pokaze prstom na zenu srednjih godina. Dodem do nje te me ona pogleda kao da sam izdajica.

"Hej,Anne,zao mi je zbog svega" kazem a ono sto ona napravi je bas kao hladan tus. Osamarila me. Harryeva mama je digla ruku na mene. Gospoda koja me nekada znala braniti i od vlastitog sina,sada me osamarila.

"Kako se usudujes tu pojaviti" zarezi na mene.

"Gospodo Anne,ja ne znam cime sam zasluzila ovaj samar,ali ovdje sam zbog Harrya i Heli." Kazem te me ona pogleda cinicno.

"Kao da si ti nekada imala osjecaje. Samo si nas htijela iskoristiti,sto si i napravila,i onda sad doci iz nekog sazaljenja? Makni se da te moje oci ne vide" i dalje je ljuta ali ja zelim smiriti ovu situaciju.

"Oprostite stvarno,ali ne razumijem sto sam napravila. Znam da sam imala nesuglasice s Harryem,ali volim ga, to sto smo prekinuli nije znacilo da sam odbacila ljubav prema njemu. A Heli mi je dosla kao priprema za moju kcer. Volim ju vjerojatno kako bih voljela i svoju kcer tako da vam ja tu ne predstavljam nikakvu pretnju niti vam ne zelim nauditi. Jedino vam zelim pruziti podrsku. " kazem i sve ide iz srca. Sve sto sam sada slozila u kraci monolog,sve je istina. Anne zaplace te ju odlucim zagrliti i preci preko ovih nesuglasica. Stavim svoje ruke oko nje,a ona uzvrati.