What I did for love

Part 8

Ustajem te shvatim da se danas vracamo. Bilo mi je lijepo, makar se sve izdogadalo sto se izdogadalo. Spremim svoje stvari te obucem kratke hlace i majcu. Pokusavam to napraviti da ne probudim Ash koja spava do mene,ali mi ne uspije. Probudi se te ustane.

"Sto vec idemo?" Upita me.

"Pa,Harrya i Marcela nema,nema ni njihovih stvari... " kazem te se i Ash pocne spremati.

Kad se obje spremimo,sidemo dolje te vidimo da su svi spremni i da cekaju nas.

"Jutro" kaze Anne te svatko uzme svoje stvari i izademo iz kuce.

Za par minuta smo u avionu. Sjedim do Harrya i Ash. Ash nesto prica s Marcelom i ljubakaju se,a ja odlucim spavati. Stavim si slusalice u usi i naslonim se,ali to moje uzivanje ne traje dugo. Harry mi izvadi slusalicu iz uha.

''Hej! Ja slusam ovdje!" Kazem.

''Daj da onda slusam s tobom." Kaze te si gurne slusalicu u uho. Uzme mi mobitel iz ruke i pusti 'Thinking out loud'.

"Volim Eda." Kaze te se nasloni na sjedalo i povuce moju glavu te ju naslonim na njegovo rame. Zasto mi to radi,a zna da mi se svida. Primi mi ruku i ispreplete nam prste. Najezim se od samog njegovog dodira i to me ubija.

Ubrzo zaspim na njegovom ramenu dok se vrti playlista Ed-ovih pjesama.

...

Izademo s aerodroma i vec smo u Londonu. Valjda sam cijelo vrieme spavala.

"Da te odbacimo do doma,Hanna?" Upita Anne ali ne zelim doma. Zelim kod mame u bolnicu.

"Ne,neidem doma,idem u bolnicu" kazem.

"Onda cemo te tamo odbaciti" kaze Anne.

"Nema potrebe" kazem dok svi stojimo oko auta i dogovaramo se gdje cemo ici. Marcel i Ash su otisli s autom od Ash,Gemma i Niall su isto negdje zbrisali.

"Mislim da ima potrebe'' kaze Harry te me povuce za ruku i udem u auto.

Cijelim putem mene samo zanima kako je moja mama, i zelim ju vidjeti pod svaku cijenu,pa cak i ako to znaci da cu morati gledati tatu cijeli dan.

Kada dodemo do bolnice,pozdravim se i izadem,ali me iznenadi Harryev postupak. On ide samnom.

"Zasto ti ides?'' Upitam ga.

"Pa prijateljica si mi, i trebat ce te netko bar malo oraspoloziti. " kaze te se nasmijem. Volim biti njegova prijateljica,onda je dobar.

Udemo u bolnicu te trazim maminu sobu i napokon ju nademo. Udem unutra, i vidim ju kako spava. Harry je iza mene, i drzi mi ruku na ramenu.

"Mozemo izaci ako ju ne mozes gledati" kaze te mi nije jasno zasto je to rekao.

"Mogu,mama mi je. Pricekat cu da se probudi,ti mozes ici doma" kazem te se lazno nasmijem.

"Zasto bih isao doma? Sto mislis,da ja ne zelim znati kako je Mayi?" Upita te samo kimnem glavom.

Harry's POV

Njezina mama je stvarno dobra i sad tek vidim da je sve vrline pokupila na svoju mamu,ali joj nece biti lako kad umre,a tome se blizi kraj.

Pricao sam jednom prilikom s njenom mamom o tome,ali nikad nisam rekao Hanni jer joj ne zelim srusiti nadu. Zelim da je sretna,i Maya me zamolila da,ako nista drugo,samo da odrzavam osmijeh na Hanninom licu ako mi je stalo do nje. E sad... Meni je stalo do nje,ali ja ne znam u kojem to obliku. Jesmo li mi frendovi,sto smo? Ali,ja ne volim. Ja samo jebem,i to jako,ali ako ju oznacim kao moju,onda vise ne trebam sex s njom.

Hanna sjedne na krevet do Maye i vidim da joj se suze pocnu slijevati niz lice. Gledam ju cijelo vrijeme,i zao mi je nje. Njen tata je stvarno kreten sto ju je ostavio.

Oboje cujemo kucanje na vratima te Hannin tata ude unutra. Hanna naglo ustane, te njezin tata progovori.

"Hej Hanna" kaze te ju zeli zagrliti,ali Hanna odbije.

"Pa sto ti je sad?" Upita ju njezin tata.

"Sto mi je??? Di si bio cijeli zivot kad si me trebao odgajati,bio si s drugom,mislis da je meni bilo lagano s 5-6 godina gledati kako mama place svaku noc,a do 13. godine nisam ni znala zasto place,a onda sam shvatila da je to bilo zbog jednog najveceg smeca!" Zadere se i zapravo sam ponosan da mu se suprotstavila.

"Hanna,znam,ali daj mi jednu novu sansu! Sto ako ti mama umre?? Morati cemo si biti dobri jer cu se ja brinuti za tebe!" Kaze njezin tata,ali ja dobro znam da Hanna ne daje svima druge sanse,a njezin otac ju je previse povrijedio.

''Drugu sansu? Ha! Ne bi bas islo,jer ti to ne zasluzujes!" Zadere se Hanna opet i sad ju moram stisati. Dosla je ovdje zbog mame,suprotstavila se tati,sad nek se vrati na mamu.

"Hej,Hanna,dosta" kazem te ju primim za ruku.

"Pricekat cu vani dok vi zavrsite" napokon kaze njen tata i izade.

"Isuse sta me sad razivcirao" kaze.

"Ma pusti ga,mama ti je bitna.

Bili smo jos par minuta unutra,a onda smo izasli i zaustavili Mayinog doktora.

"Oprostite,mozete mi reci kako mi je mama?" Upita Hanna dok opet dode do proloma suza.

"Mama vam je u kriticnom stanju,probudili smo ju iz kome,ali rak ju je toliko pojeo da je opet pala u komu. " kaze doktor.

"Ima rak?" Upitam.

"Da,gusterace,zlocudni" kaze doktor.

"Male su sanse da uspije, nazalost. Ali postoji operacija" kaze te potapsa Hannu po ramenu i doktor otide. Hanna istrci van iz bolnice,a ja za njom. Uhvati taxi te brzo udem za njom. Ne mislim ju danas samu ostaviti.

"Do Cambridge Hall ulice(izmisljeno)" kaze Hanna te mi lakne kad shvatim da misli ici doma.

Dodemo do kuce te udemo unutra. Hanna dode do kuhinje te nam natoci sok. Pruzi mi casu,a onda samo prasne u suze i baci se na pod. Spustim se do nje te ju podignem gore. Ne zelim da je tuzna,moram ju oraspoloztiti.

"Hej. Postoji operacija. Nista nije izgubljeno" kazem te maknem pramen kose s njenog lica.

"A ako umre na operaciji??? Kako cu onda,prepustena s onim kretenom???" Zadere se na mene.

"Ššš'' utisam ju ali ju razumijem i ne smeta mi sto se trenutno dere na mene.

"Obecajem ti da cu se ja brinuti za tebe. Nitko vise. Samo ti i ja,u najgorem slucaju,jer te ne mislim ostavit samu nekome tko te ostavio samu." Kazem te me Hanna zagrli.