What I did for love

Part 42

*nakon dva mjeseca*

Harry's POV

U ovom periodu nisam Hannu vidao, udaljili smo se jedno od drugog jer sam se morao malo sabrati. Svima nam je trebalo malo mira a meni najvise. Razmisljam kako sam mozda sada spreman otvoriti se svijetu i ne biti u svojoj sobi cijelo vrijeme. Moram naci posao, odseliti od roditelja, i stvari koje radi jedan dvadesetogodisnjak. Danas je Hanni rodendan, Perrie joj sprema iznenadenje, makar ne znam ni kako je imala snage i za to. No, po pricama koliko sam cuo, Hanna je svaki dan pomagala Perrie oko Lucy i zapravo je imala Zaynovu ulogu. Ponosan sam na svoju malu sto je pomogla barem nekome, kada nije mogla meni pomoci. Razmisljam jos jesam li spreman otici na to rodendansko iznenadenje, ali ne zelim razocarati Hannu. Doduse, ona ni ne zna za nista sto joj Perrie sprema. U razmisljanju me prekine zvuk mobitela. Perrie.

"Reci" javim se. Cujem da je sva uzbudena i ne zna sto bi prije rekla.

"Dolazis li danas onda?" Upita me. Jebote, ta cura je naporna. Svaki dan me zvala po dva puta i ispitivala me to.

"Ne znam, ovisi kakve cu volje biti. Gdje i kada, ako dolazim, trebam doci?" Upitam ju te ona puna nade da dolazim odgovori.

"U moj stan, u pola 10 navecer" kaze mi te odgovorim i poklopim. Boze sto je naporna. Ustanem iz kreveta i sidem u kuhinju. Oh, bas na dorucak. Svi sjede za stolom, a meni pogled leti na malu Heli te dodem do nje i podignem ju.

"Kako smo danas?" Upitam ju i nasmijem se.

"Vidim Harry je bolje" dobaci Marcel.

"Hajji" kaze Heli te me zagrli. Nisam ju dugo grlio, priznajem, i zao mi je zbog toga. Vratim ju u hranilicu, te sjednem do Marcela.

"Ides ti danas?" Upita me. O boze, ako me to jos jednom netko pita, izludit cu.

"Ne znam, mozda. Ti?" Odgovorim smireno.

"Kako mozda?!" Moja mama se ukljuci. Krasno. Samo su mi falile njihove prodike.

"To je tvoja Hanna, i danas joj je rodendan, a ti kazes da ces MOZDA doci?" Moja majka i njeno zanovijetanje. Oh.

"Samo kazem, ako cu biti spreman izaci medu toliko ljudi, otici cu, makar onda i poklon trebam kupiti" kazem i sama pomisao na to da bi shopping trebao obaviti i vise mi se ne ide.

"Pa, mislim da ce njoj najveci poklon biti sto si tu. Harry, nisi ti taj koji ju je gledao kako svaku vecer place i zeli te natrag. Povrijedio si ju s tim svojim prekidom, al ona ceka. Ceka i i dalje se nada" kaze Marcel te mi srce pocne jace lupati. Moja malena je zbog mene plakala sve ove noci?

"K vragu i sve, dolazim" napokon pristanem.

"Ali ides sa mnom u shopping" nadodam Marcelu te vidim da se cak i Robin nasmijao. Ne znam zasto, ali on jos nije otisao od mame, a saznao je da mu Marcel nije sin.

"Jasno lutkice" Marcel odgovori jer sam mu to nagovijestio pomalo pederski pa on vrati istom mjerom.

"Ali, nemoj reci Hanni. Zelim joj biti iznenadenje " kazem. Stvarno se moram sada dokazati ako ju zelim natrag.

Hanna's POV

Ustajem nestasno i veselo iz kreveta. Danas mi je rodendan, i nadam se da ce mi Harry barem cestitati. Idem navecer s Marcelom na cugu, ostalo nitko nije zvao van niti nista. Pogledam mobitel u nadi da ce mi Harry cestitati, ali pogledam poruke koje su samo od dalje rodbine ili od starih prijatelja. Samo Marcel mi je cestitao od novog drustva.

"Pa, sretan ti 20 rodendan najbolja prijateljice! Danas se pripremi,jer cemo ti i ja puno cugati"

Odgovorim mu te ustanem iz kreveta i sidem dolje. Uocim da su na stolu veliki baloni i da pise '21' na njima. Da, napunila sam 21 godinu i osjecam se dosta staro. Tata pojuri na mene te me zagrli i cestita mi rodendan, zatim Karen i Liam.