What I did for love

Part 31

*Nakon 9 dana*

Danas je i to vjencanje,jos samo to obaviti i onda je sve razrijeseno i mogu u miru ubiti se. Mogu si skratiti sve muke,i mogu prestati zivjeti. Beba tako i tako ne bi uspijela razviti se normalno jer ju na ne bi mogla sama odgajati. Razmisljam dok oblacim dugu crnu haljinu na sebe. Na Floridi smo,u hotelu u kojem smo vec odsjeli. Naletjela sam na Ezru,ali samo sam ga izignorirala. Isto tako radim vecini ljudi koji mi pokusaju prici.

"Spremna?" Liam me prekine iz svog razmisljanja.

"Ne, ni nikad necu biti" kazem te uzdahnem. Pogledam prema svom trbuhu i pomislim da mi je to jedino sto mi je ostalo od Harrya. Liam mi krene stavljati cvijece,koje je simbol da smo na svadbi,oko ruke. Zapravo je to narukvica. Izvadim iz torbe mali buketic cvijeca koje moram zakaciti na Liamovo odjelo. Priblizim mu se,te pocnem stavljati to na njega.

"Hej,sto to radis? Ovo je posebno,za kuma,ja nisam kum."  Kaze te ga cudno pogledam. Koga su onda stavili za kuma? Marcela? Paula? Ezru?!

"Kako ti nisi kum?" Upitam ga zbunjeno.

"Nisam,kad dodemo kod crkve,sigurno ces uociti pravog kuma i staviti mu to na odjelo. " kaze i sada mi vise nije jasan uopce,ali nemam snage za nista te samo slegnem ramenima.

"Hajde idemo,sigurno si uzbudena" kaze mi Liam te me primi za ruku i krenemo prema crkvi.

"A tko je ostao s Harryem u bolnici?" Upitam ga jer ga je on zadnji isao posjetiti prije par dana.

"Um.. Ne znam... Valjda... Njegov tata?" Rece mi. Ovo je bio jako nesiguran odgovor,sto nitko nije ostao s njim? Trebala sam samo odustati od ovoga,sada bih lezala kraj njega i uzivala barem u pogledu.

"Evo nas,Hanna" kaze te izademo iz auta. Dodem do Perrie te vidim da su se ljudi poceli skupljati. Tu ih je mali milion,svi imaju te brze aute i svi su onakvog tipa kakvog je Harryeva Zvijer. To mi daje jos jedan dodatni razlog za plakanje. Polako nam pocinju prilaziti ljudi koje znam. Marcel,njegova mama,Heli isto tako.

"Ajme i nju si dovela" kazem Anne te mi pruzi Heli u ruke. Nisam ju primila od kada je izasla iz bolnice.

"Hej malena,long time no seen,ha?" Kazem joj dok drzim svoj prst u njezinoj malenoj rucici. 

"Mogu nesto pitati?" Upitam te mi Anne uzme Heli iz ruku i stavi ju u kolica.

"Reci" kaze Zayn.

"Tko je kum?" Upitam i svi se nasmiju.

"A jos ga nisi pronasla?" Upita me Perrie pa se nasmije.

"Dosao je tu vec prije pola sata,a ti ga jos nisi uocila. Hajde,napravi par krugova oko ovih ljudi,negdje je" kaze mi Perrie.

"Kako kad ni ne znam koga trazim?!" Upitam ju vec zivcano.

"Cim ga vidis ces znati da je on kum"kaze Zayn. Okej,idemo naci i tog misterioznog kuma. Zujim i samo gledam kako cu naici na nekoga. Ne znam ni koga trazim. Paula? Samu sebe upitam,a onda se popiknem i skoro padnem na leda.

"Oprostite,sluc-" pocinjem se ispricavati,a onda se okrenem i zaledim se. Ponovno pogledam te zelene okice,vidim te loknice razbacane posvuda,i samo se nasmijem od uha do uha. Harry je ziv. Ponovim tu recenicu jos par puta u sebi. Doduse,on je u kolicima,ali meni je dovoljno da on zivi bez aparata. Vidim neku curu malo stariju od nas pored njega.

"Mene trazis" kaze mi a ja se cijela najezim na sam zvuk njegovog hrapavog glasa. Drzim onaj buketic i krenem mu stavljati na odjelo,ali me medicinska sestra zaustavi.

"Nemojte,ja cu,jos je jako slab" kaze mi te uzme buketic iz moje ruke i dode do Harrya te mu zakvaci buketic za sako. Jebem ja njoj mater ako sada nisam poludjela.