What I did for love

Part 49

Hanna's POV

*jutro*

Spavala sam kod Perrie jer smo se jucer jako zapricale i bas sam se ipak malo opustila po pitanju trudnoce. Ako jesam trudna, nema sanse da cu ovaj puta pobaciti, makar ne znala pravog tatu djeteta. Jedan od njih je tata, a ako ne prihvate bebu, imat cu je za sebe i bit cu samohrana majka kao Perrie. Uvijek cu imati nju u svakom slucaju, makar bi rado zeljela da je dijete Harryevo. Bez pola razmisljanja bi njega za oca moga djeteta. Ali, cemu se ja nadam, kada on nece prihvatiti moje dijete.

"Hajde, krecemo" kaze Perrie te spremimo Lucy i krenemo u bolnicu. Odlucila je ici sa mnom i biti mi podrska,ali prvo ce ostaviti Lucy kod svoje mame te tako i bude. Oko pola 10 se sparkiramo ispred bolnice te izademo.

"Spremna?" Upita me te kimnem glavom. Pa, moram se suociti sa istinom. Udemo u bolnicu i odemo na odjel ginekologije. Pokucam na vrata ambulante moga doktora.

"Hej, Hanna, pricekaj par minutica da zavrsim ovaj pregled, moze?" Upita doktor Ellight te kimnem glavom.

"Hoces da otidem po kavu?" Izgledas blijedo. Da izgledam blijedo jer me panika uhvatila i jedino bi mi pomogla sada neka vodka ili neki jaki alkohol.

"Moze, pricekati cu te ovdje" kazem joj dok nervozno gledam u pod a ona otide po kavu. Cekam samo kad ce se ta vrata otvoriti i kada ce me ginekolog pustiti unutra. Cujem korake i nadam se da je Perrie,ali osoba koju uocim je sasvim kriva osoba koja se trebala ovdje pojaviti.

"Hanna?" Zacujem jako poznati hrapavi glas.

"Harry? Sto.. sto ti radis ovdje..?" Upitam ga zamuckujuci jer mi trenutno nije jasno zasto i kako se on stvorio ovdje.

"Pa, sa Heli i mamom sam na pregledu, i otisao sam po kave,sreo Perrie, ona je rekla da si gore i evo me" odgvori ali mi je jasan samo ovaj zadnji dio. Gledam ga par sekundi dok pocinjem shvacati situaciju,a tada kihnem. Neznam ni zasto ni kako.

"Haha ironicno" kaze te se nasmije. Pogledam ga cudnom facom.

"Ovako smo isto prvi puta poceli pricati. U bolnici. Sto se ne sjecas zar ne?" Upita me,ali i sam zna da se toga jako dobro sjecam.

"Da i onda sam ja kihnula zbog ruza na koje sam alergicna" kazem te se nasmijem. U sedmom nebu sam,a Perrie jos nema.

"Pa... sto ti ovdje radis.. na ginekologiji?" Upita me te neznam kako da mu odgovorim na to pitanje.

"Pa.. znas onaj moj problem, osjecala sam se drugacije i dosla sam na pregled" izbrbljam nesto i nadam se da zvuci dovoljno uvjerljivo.

"Aha, u redu. Ovaj, jesi za kavu ili nesto poslije?" Upita me. Taman mi ginekolog izade i pozove me unutra.

"Ovaj, pa..daa, mogla bi, pricekaj ovdje" kazem i provjerim dvaput je li stvarno ostao sjediti.

"Pa Hannica, da cujem. U cemu je problem" kaze dok stavlja rukavice i posjedne me na svoj stol.

"Gledajte,znam da cu sad reci nesto sto zvuci nemoguce, ali mislim da sam trudna" kazem mu a on gleda moje kartone od svih pregleda prije.

"Pa,nije tako nemoguce,sad cemo potvrditi. Od kad traju mucnine?" Upita.

"Ma od jucer,ali osjecam veliku glad cesto" kazem te mi stavi kremu na trbuh i ukljuci ultrazvuk. Pregledava,a zatim prestane i obrise me.

"Nisam trudna, jelda? Glupa sam sto sam mogla ovako nesto i pomisliti. Oprostite na smetnji" brzo ustajem sa stola,brisem trbuh,ali onda doktor progovori.

"Upravo suprotno,Hanna,cestitam" kaze te mi pruzi ruku. Neznam kako bih se trenutno trebala osjecati.

"Ocekujes bebu, po velicini mogu reci da si trudna oko mjesec i pol, tjedan gore dolje. Pa sad me pazljivo slusaj, posto je tebi jedan dio maternice ostecen, prepisat cu ti lijekove koje moras piti svaki dan, kako bi izdrzala kasniji porod i kako bi sve bilo dobro s bebom. Druga stvar, sto manje kretanja. Ako ce biti nekih izvanrednih stvari sto moras obaviti, nazovi mene i ja cu reci jesi li sposobna za to ili ne. Koliko sam shvatio, zelis zadrzati trudnocu?" Uputi me u moje stanje te na kraju upita.