What I did for love

Part 2

Ulazim u Marcelovu kucu. Rano me mama ostavila, zajedno s autom sto mi se svidjelo. Svi spavaju,sto mogu zakljuciti po tome jer se nitko ne krece po kuci. Otvorim vrata od Marcelove sobe,ali ovaj put potiho i ne zatvorim ih do kraja. Legnem kraj Marcela jer jos uvijek spava. Ne uspijem leci da ga ne probudim,a znam da cemo ovako morati ici danas u skolu.

"Hej" kazem.

"Koliko je sati?" upita me.

"Nisam ni dosla...Ugh.. Pola osam ce." kazem te se legnem i pokrim preko glave.

"Ajde,ustaj, idemo u skolu." kaze ali ga ne poslusam.

"Marcel. Necu,svi ce me ispitivati za Ash a toliko jaka nisam. Imam pravo biti doma." kazem ali on ne odustaje.

"Gle, nagovorit cu te" glumi kako sam ja njemu jucer govorila.

"Ughh. Ali,ako me itko ista pita,ti si kriv" kazem te on kimne glavom i za sekundu se obuce,ali u Harryeve stvari.

"Od kad nosis njegove stvari? I lece?" upitam te ga odmjerim.

"Od jucer. Nitko mi nije rekao da sam streber,a znali su kako se zovem. Sve je bilo super, dok se to nije dogodilo s Ash" kaze te se sjetim i progutam knedlu u grlu.

"Ici cemo poslije skole do nje" kazem te krenemo u skolu. Idemo Marcelovim autom, te smo tamo za par minuta.

Cim smo usli u ucionicu,svi su me pogledali cudno. Ne zelim s nikim pricati, dosta je bilo jucer. Sjela sam u zadnju klupu te mi je dan brzo prosao. Cijelo vrijeme sam razmisljala kako cu vidjeti Ash, kako ce biti ziva.. Taman da Marcel i ja izademo iz skole, ravnatelj nas pozove u njegov ured. Pozivcanim.

"Marcel, ja neidem unutra." kazem te me Marcel povuce unutra.

"Dobar dan . Samo jedno pitanje" kaze ravnatelj.

"Idete sad kod Ashley?" upita.

"Da" Marcel odgovori.

"Pozdravite je od mene. Ako je ziva" kaze ali ovo drugo nije potrebno. Kimnemo glavom te izademo iz ureda. Udemo u auto te krenemo prema bolnici. Nadam se da je bolje,stvarno to zelim. Kad dodemo ispred bolnice,udemo unutra. Marcel se zamrzne i stoji nepomicno. Pogledam u njegovom smjeru te zamjetim Harrya. Sto ce on tu?

"Rekao sam ti da se maknes od nje"kaze Marcel Harryu.

"Ali te nisam poslusao. Uostalom, samo sam joj donio cvijece i vidio kako je. To je humano,Marcel. "kaze Harry opet pomalo bezobrazno.

Nista ne kazem nego nastavim hodati te me med. sestra uputi do sobe od Ash.

Udem unutra te ju vidim svu na aparatima. Zbog udarca u glavu ima zavoje oko glave. Suza mi klizne,a onda se sjetim... Ash nebi nikad htijela da joj se stave zavoji oko glave jer joj mogu frizuru unistiti. No, to samo dokazuje da jucer nije bila pri svijesti. Stavim svoju ruku na njenu te joj hocu nesto reci,ali cujem zvuk aparata. Otvorim vrata te pozovem sestru koja naglo ude unutra,a iza nje doktori. Mene potjeraju van, te se osjecam uzasno. Cuti to BIP BIP nije uopce lijepo. Zgrozim se na samu pomisao sto se dogodilo te zazmirim u nadi da ce biti bolje.

Dovraga,gdje je sad Marcel? Nikad ne moze biti tu za nju kad ga treba. Sad...pa dobro mozda ga ne treba ona ali bilo bi lijepo da sad nisam u ovom hodniku potpuno sama. Cujem marte te se nadam da je Marcel. Ne dignem pogled gore,ali po Harryevoj robi mogu zapaziti da je Marcel to imao danas u skoli. Ipak me ne bi ostavio. Pogledam prema gore,ali se prevarim. Harry. Da nema te kovrce,bili bi potpuno isti.

Sjednem uspravno te obrisem suze. Nikad nisam voljela da me vide kako placem. Harry sjedne do mene te mi pruzi salicu kave. Uzmem ju,te otpijem gutljaj.