What I did for love

Part 47

*nakon tjedan dana*

Hanna's POV

Harry me svaki dan proganja da pricamo, da mi se isprica zato sto nije odmah rekao, ali nekako ne trazim njegovu ispriku. Kriv je za to sto je rekao i napravio. Rijeci ne mozes povuci kad su vec izgovorene. Taman na putu do Perrie, opet zove on.

"Koliko puta ti moram rec da je dosta?? Pusti me na miru, prvo shvati sto si napravio a onda se brani" kazem mu te prekinem. Nemam zivaca za njegove isprike vise. Danas je nedjelja i ne radim. Odlucila sam nedjelje posvetiti Perrie i maloj Lucy. Trudim se pomoci joj koliko mogu, i koliko god mi to uspijevalo.

"Hej hej, cure. Kuda danas?" Upitam ih dok Perrie pakira prvobitne stvari za Lucy, a ja ju drzim.

"Mogli bi do novog parkica, da proba hodati malo" da, to zvuci kao dobra ideja. Malena ima sad oko godinu dana, mogla bi poceti hodati. Spremimo sve u auto te napokon sjednemo i krenemo.

"Hvataju te jos emocije?" Upita me Perrie.

"Manje,ali i dalje ne prihvacam Harrya. Ne mogu preci jos preko onoga" objasnim joj. Zapravo, neki dan sam toliko bila opsjednuta Ashtonom da sam halucinirala u snu da je pokraj mene.

"Kako je Lucy spavala?" Upitam ju, da skrenem s teme.

"Dobro, sto je veca bolje spava,ali se i dalje budi po noci. " kaze te kimnem glavom. Do parkica pricamo nesto sitno o Harryu i svemu tome,ali dosta brzo dodemo. Shvatim da nema mjesta na najblizem parkingu te ukljucim zmigavce na autima te izvadim Perrie kolica te ona stavi Lucy u njih.

"Nadem parkirno mjesto i dodem" kazem te natrag sjednem. Previse koristim Liamov auto, ali sto mogu. Kada skupim novce, vozit cu svoj.

Kruzim vec 10 minuta po parkingu i napokon shvatim da se otvorilo slobodno mjesto te se sparkiram. Udem u parkic i dodem do Perrie i Lucy. U pjescaniku su i zabavljaju se. Odlucim se pridruziti.

"Mama" kaze mala Lucy Perrie.

"Ajme! Ti si progovorila!" Kaze Perrie Lucy te ju podigne i zavrti u zraku. Nasmijem im se, ali onda me prode osjecaj da ja to nikada necu dozivjeti, da me netko zove mama.

"Za nagradu kuma kupuje haljinicu" kazem te se obadvije nasmiju.

"Lucy, idemo nas dvije na veliki tobogan" kazem te ju podignem i krenemo. Moram Perrie malo dati oduska, neka se i ona odmori. Spustimo se jednom,dvaput,triput,ali mala je uporna i oce jos. Zanimljivo,kad god zaplace, tada dobi ono sto zeli. Da bar to kod odraslih tako funkcionira. Posjednem ju zatim na ljuljacku te ju lagano ljuljam. Dobar je osjecaj paziti to malo bice, volim imati nekakve majcinske instinkte.

Dodemo do Perrie da ne sjedi bas sama. Lucy sjedi meni u krilu,a Perrie vidim nije bas od neke volje.

"Sto je bilo?" Upitam ju,te vidim da je ona plakala. "Hej,reci mi" nastavim.

"Zayn mi fali. Nema veze, to dode i prode s vremenom" kaze te se nasmije. Ovo je prvi put nakon duzeg vremena da ju vidim slomljenu. Zagrlim ju te i Lucy ponovi ono sto ja radim.

"Volim vas curke moje" Perrie progovori i ustane s klupe.

"Malena,sto ti kazes, da pokazemo tati tvoje prve korake?" Kaze te pogleda u nebo. Tuzno mi je ovo gledati,ali Lucy kao da je znala sto je Perrie mislila. Drzim Lucy za ruke te kad obadvije stojimo, pustim Lucy da stoji bez ruku.

"Hajde,dodi mami" Perrie ju dozove. Lucy napravi jedan, dva,skoro tri koraka,a onda ju pridrzim da ne padne na leda.

"Bravo srecice mala" Perrie ju svom snagom zagrli. Vjezbamo hodanje jos malo, par puta se spustimo niz tobogan,a onda odlucimo ici natrag doma. Ostavim njih dvije, a na povratku kuci zovem Liama da vidim treba li sto kupiti.