What I did for love

Part 37

*nakon dvije godine*

Harry's POV

"Ides onda sa mnom kupiti sve sto je potrebno ili ces samo sjediti ovdje?" Upita me. Mogao bih otici sa Zaynom do ducana da kupimo pice i ostale gluposti za  party iznenadenja za Perrie. Danas joj je rodendan,i Zayn ju zeli iznenaditi. Drago mi je da se oni vole,i da su jos uvijek zajedno, i da imaju dijete. Sve sam to ja mogao imati da mi jezik nije brzi od mozga.

"Da,idemo." Kaze te ustanem s tog prokletog kauca za kojeg sam vise manje privezan dvije godine. Odlazio bih samo na utrke,onda bi se tu vracao i nista ne radio. Buljio bih u prazno kao neki kreten,ma ja i jesam kreten sto se petljam s krivim ljudima. Po prvi put sam pomislio da je ona prava,a onda sam shvatio da je zapravo bila najvise kriva za mene.

Udemo u auto te krenemo prema ducanu. Znam da me Zayn gleda kao nekakvog cudaka,ali ja jednostavno ne mogu pustiti proslost da bude u proslosti koliko god ona mene povrijedila.

"Stari,prosle su dvije godine,a nisi se cuo s njom. Cemu si sad takav?" Upita me Zayn. Ima pravo,moram pustiti tu jebenu plavusu na miru. Uzela mi je sve sto sam mogao imati,ubila je moje dijete,a ja razmisljam o njoj sada.

"Danas se vraca" kazem. Zayn naglo zakoci.

"Molim?!" Upita me iznenadeno.

"VRACA SE DANAS" kazem i svako slovo naglasim.

"I sto mislis poduzeti?" Upita me. Sto bih poduzimao,ostaviti cu ju u svojoj proslosti i to je to.

"Um.. Razmisljao sam da ne napravim NISTA?" Zaderem se. Sto bi trebao raditi?! Ne dolazi u obzir da joj se idem ispricati!

"Kako ti hoces" kaze mi te dodemo do ducana i kupimo sve potrebne stvari za danas te se vratimo doma.

Hanna's POV

Danas napokon idem. Jucer sam sve zavrsila,napokon sam gotova s fakultetom. Pakiram sve svoje stvari i cekam Ash. Njoj je uvijek trebalo duze vremena da se spremi,pa tako i danas. Netko pokuca na vrata te otvorim.

"James!" Uzviknem te ga zagrlim. Nismo se culi od jucer i vec sam pomislila da je otisao bez pozdrava.

"Sad krecem,dosao sam se pozdraviti" kaze te pozdravi i Ash. On i ja nemamo nista osim prijateljstva. Htio je pokusati s vezom,ali ja se nisam slozila. Ne bih se osjecala ugodno dok bi me on ljubio.

"Nadam se da cemo se jos vidati" kaze te ga jos jednom cvrsto zagrlim.

"Ash, bok" kaze te izade i otide.

"Mislim da sam spremna" kaze mi te se napokon uputimo prema aerodromu. Jedva cekam da zapravo ponovno zakoracim u London,i da vidim sto se sve dogadalo u ove dvije godine.

Nakon par sati sletimo u London. Sjetim se sto je bilo zadnji put kada sam tu bila i prode me lagana jeza. Boli me to sto se nisam cula s Harryem,ali jednostavno sam se osjecala kao da nisam dovoljno dobra za Harrya nakon sto sam mu ono priredila. I dan danas se kajem,i svaku noc sam htjela njega pokraj mene. Nikog drugog,njega. A sad sam shvatila da je on netko koga necu moci lako vratiti.

"Pa,ja ovaj put ne idem taksijem,Louis dolazi po mene. Ali,ako nemas prijevoz,mozemo te mi odbaciti" kaze te odmahnem glavom. Liam bi svaki cas trebao biti ovdje.

"Onda dobro"kaze te me zagrli i otide. Ugledam Liamov auto te on izade.

"Hanna!" Zadere se te skocim na njega i zagrlim ga. Ostao je isti,i dalje je to onaj moj buraz,samo sto sada nema 20 godina,nego 22. Ali,to ne mijenja nista.

"Falila si mi" i dalje me drzi cvrsto.

"Volim te,buraz" kazem mu te ga poljubim u obraz.

"Pa,idemo onda?" Upitam ga te spremi moje stvari u prtljaznik te krenemo.