What I did for love

Part 23

Harry's POV

Budim se te vidim da nema Hanne kraj mene. Pogledam na mobitel koliko je sati,i vidim da je 11 ujutro. Bogme sam jucer svasta popio,s obzirom da me uzasno boli glava. Jos ni Hanne nema,i ne znam gdje je. Samo se nadam da nije otisla s Paulom. Ne zelim da imamo problema,makar mislim da bi problemi tek sad mogli doci. Ustanem s kreveta i sidem dolje. Mama,Robin i Heli su u kuhinji.

"Hej" kazem te me nitko ne pozdravi. Dodem do Heli koja je u nosiljci te ju poljubim u celo.

"Imamo nesto protiv glavobolje?" Upitam. Mama mi izvadi neke tablete iz ormara te ih popijem.

"Jel mozda znate gdje su Marcel i Hanna?" Upitam. Zivcira me to sto je ona s njim prije bila bolje nego ja. Ne volim kad je u njegovoj blizini,bas kao sto ni on nije volio kad sam ja u blizini nje.

"Hanna ti je kod Perrie s Marcelom,a mozda su sad u bolnici" kaze te ju pogledam cudno. Zasto su u bolnici?!

"U bolnici?" Upitam ju.

"Perrie je dobila trudove navodno" kaze te uzmem kljuceve i odjurim do stana od Perrie i Zayna. Frend ce mi dobiti dijete,a ja spavam! Uzas,ljut sam na sebe i na Hannu sto me nije probudila. Pokucam na vrata te mi Marcel otvori. Iscrpljen je,a ja odmah udem.

"Hej" kazem Marcelu.

"Hanna ti je gore s Perrie i Zaynom,ja sam dosao tu dolje malo odspavati" kaze te se legne na kauc. Odjurim gore do Perrie i vidim ju da se muci.

"Zasto niste u bolnici?" Upitam.

"Trudovi su jos preslabi" kaze Zayn. Od kad se on razumije u to? Pogledam prema Hanni koja se stvarno trudi ugoditi Perrie i zeli da ju manje boli,ali sto ona zna? Nikad nije rodila.

"Hocu u bolnicu!" Perrie se zadere i stisne Zayna za ruku. Uh,ovo je zaboljelo.

"Hajde,Perrie,izdrzi" kaze Zayn,a ja imam osjecaj kao da ce Hanna zaspati nad tim krevetom.

"Cijelu noc si budna,valjda si se otvorila dovoljno. Hocemo u bolnicu,Zayn?" Upita Hanna.

"Da!" Perrie uzvikne a Zayn ih napokon poslusa. Dodem do Perrie te joj pomognem da se digne i Zayn i ja ju dopeljamo do auta. Hanna je tik do nas,i pazi da Perrie ne padne na leda. Kada smo dosli do auta,Zayn otkljuca i udemo u auto. Hanna i ja naprijed,a Perrie i Zayn otraga. Vozim brzo i pomalo histericno jer imam trudnicu na straznjem sjedalu koja bi se mogla poroditi. Vidim da Hanni bas i ne pase brza voznja,ali sto je tu je. Dodemo u rekordnom vremenu do bolnice te opet Zayn i ja nosimo Perrie unutra do med. sestre koja ju smjesti u sobu. Zayn otide s njima,a ja ostanem s Hannom ispred.

"Jesi okej?" Upitam ju.

"Da" kaze umorno i iscrpljeno.

"Mislim da je vise izmucila tebe nego sebe" kazem. Sjednemo na stolice te ona polozi glavu na moje rame.

"Htijela sam joj pomoci kako god da bilo,pa makar i pod cijenu da me skroz iscrpi. Ti si se bar otrijeznio" kaze te se nasmije i zijevne.

"Da,a ti sad odspavaj malo. Ja cu te probuditi ako se nesto dogada" kazem i to su poslijednje rijeci koje joj uputim. Vidim da je na rubu svojih snaga i da ne moze vise funkcionirati ako ne odspava.

Sjedim tu vec pola dana i nista se ne dogada. Hanna spava,te odlucim ustati i uci unutra pitati kako je,iz pristojnosti. Izvucem se nekako od Hanne te zavirim u sobu od Perrie.

"I? Sto sad?" Upitam.

"Idemo na carski rez" kaze med. sestra dok priprema Perrie za operaciju. Pozove doktore te ju prebace na kolica i izjure s njom iz sobe. S njima ide i Zayn i drago mi je da se dobro snalazi u ovome. Hanna vise ne spava,valjda ju je ta zbrka probudila. Sjednem natrag do nje.