What I did for love

Part 38

*Jutro*

Hanna's POV

Budim se sa jakom glavoboljom i trenutno ne znam gdje sam. Samo znam da sam sitsnuta na krevetu. Otvorim oci i vidim da sam u Harryevoj sobi na njegovom krevetu. S jedne strane je Liam,a s druge Harry. O boze,zar sam se jucer toliko napila da se ni ne sjecam sto je bilo?! Kako sam uopce tu zavrsila? Bolje pitanje,kako cu se sad izvuci iz kreveta,a da ne probudim nikoga?! Zasto mi u troje spavamo?! Sjednem na krevet i cekam. Mozda se netko ipak probudi. Ne,necu cekati ovako. Ako Liama gurnem na pod,to ne bi moglo dobro proci jer kad je pod mamurlukom nije sav svoj. Znaci,Harry. Gurnem ga na pod. Oprosti Harry,ali prevruce mi je.

"Au! Pa jesi ti normalna??" Upita me dok se drzi za glavu. Ustanem s kreveta.

"Pa bilo mi je vruce, sto sam trebala???" Upitam ga. On ustane.

"Pa,sad kad si me vec probudila,sto hoces?" Upita me. Sto hocu? Pa,bilo bi dobro sad neku kupku napraviti...

"Sto kazes... Da  ti i ja odemo u kadu?" Upitam ga,a on me pogleda kao da nisam normalna. Odmakne se od mene. Ocekivala sam ovo,ali ne na ovakav grub nacin. Zapravo,povrijedilo me vise nego sto sam mislila da hoce.

"Ako se zelis okupati,izvoli" kaze te samo odmahnem glavom. A zasluzila sam sve sto mi sad radi,i kako se ponasa prema meni.

"Ne zelis,jos bolje." Kaze te si krene otkopcavati kosulju. Da,samo daj, nasladuj se,pokazi mi sto sam izgubila. Fakat sam ljuta i na njega,i na sebe. Jos kad bi on znao kakve poslijedice imam poslije toga sto sam pobacila... Cujemo Liama kako se budi. Zapravo mi je i drago. Napokon cu otici doma i tamo se otusirati.

"Hej,ne derite se" kaze Liam,a uopce se nismo derali.

"Ne deremo se" kazem. Liam se okrene na drugu stranu i pokri preko glave. On ne misli sada ici,niti se probuditi.

"Ako ne mislite spavati,izadite van" kaze Liam te izademo iz sobe. Sto sad,koga da trazim da me vozi doma? Harrya? Harry side po stepenicama. Svi su otisli,samo smo nas dvoje ocito ostali.

"Doc ce sad moji." Kaze. Sto da idem? Ali,ne zelim. Zelim vidjeti Heli,makar sumnjam da ce to biti ostvarivo nakon onoga sto se dogodilo poslijednji put kada smo se vidjeli.

"Hoces da te Marcel odbaci ili ja... Ili hoces ostati da se vidis s mojima" ovo trece zvuci najbolje.

"Ja bi ostala da vidim Heli" kazem. Bojim se sto ce sada reci na to.

"Ali,naravno,voljela bi da si ti tu kraj mene dok sam s Heli,da joj nesto ne bude opet" kazem dok progutam knedlu u grlu,prisjecajuci se sto je bilo prosli puta.

"Nisi ti kriva,ja sam kriv jer sam otisao" kaze mi. A ne,ne moze jos sad i prebacivati krivnju na sebe.

"Nisi,sve je to bila moja krivica!" Zaderem se. Okej,trebam se smiriti.

"Znas sta? Ajmo ostaviti proslost u proslosti. To sto se dogodilo s Heli,je proslost. Mi smo proslost. Ova nasa nesudena beba je isto proslost." Kaze,te me svaka njegova rijec boli.

"A saznanje da sam neplodna je buducnost" kazem potiho. Nisam mu to htjela ovako reci.

"Znam. Ali,ako ces za 10 godina htjeti imati dijete,ima jos puno nacina za to" kaze. Zna??! Kako zna,nikome nisam rekla nista u vezi toga,kako on sad to zna?!

"Kako znas?" Upitam ga.

"Ti se ne sjecas nicega sto je jucer bilo?" Upita me. Ne,znam samo da smo igrali Beer Pong.

"Ne" odgovorim te nas zvono prekine. Kuca je kolko tolko cista,mislim da je Harry cistio kada su svi otisli. Otrci do vratiju te ih otvori.

"Harry!" Zacujem mali glasic. To je sigurno Heli. Sad ima vec dvije i pol godine. Svi udu unutra,a ja pokusavam shvatiti je li se Anne ljuti ili ne.