What I did for love

Part 40

Hanna's POV

Stignemo u bolnicu.  Harry je uzrujan,sav ljut i bojim se uopce ista pitati. Dovoljno mi je gledati ga takvog. Jurim za njim, ja tek udem unutra,a on vec ispituje za salterom gdje je Zayn. Pratim ga koliko brzo mogu, s obzirom da nisam u najboljem stanju. Dodemo do Perrie koja se sva trese dok sjedi na stolici. Zao mi ju je tako gledati,ipak sam joj kuma i ipak je sve ovo moglo i mene snaci.

"Hej,sto se dogodilo" kazem joj te sjednem do nje i obgrlim ju. Ona me brze bolje jos jace zagrli i pocne jecati.

"Zayn nije dobro,Hanna! On je mrtav! Nema ga vise,nema! " govori,ali nadam se da to nije istina. Kako ce sad ona sama?

"Sto?!" Harry se zadere i otrci negdje. Vjerojatno se zeli uvjeriti da je tako. Ne znam trenutno sto da radim i kako da joj pomognem,ali znam da moram biti uz nju.

"Hajde,mozda jos ima sanse" kazem u trenutku kad se Harry vrati do nas i sjedne na stolicu do mene.

"Nema" kaze sjetno. Sto to znaci?! Da je Zayn stvarno mrtav?!

"Stvarno je umro?" Upitam potiho.

"Da" kaze te naglo ustane i otpuhuje. U bolnicu dojure i Louis,Marcel i Niall,kao i Ash. Ona dode do Perrie i pocne ju grliti. Gledam Harrya cijelo vrijeme,ovo ga je jos na kraju danasnjeg dana dotuklo. Objasnjava deckima sto je bilo a onda se samo izgubi. Trazim ga po bolnici jer znam da mu treba utjeha,treba mu netko tko ce mu pomoci ovo sve prebroditi. U najmanju ruku,trebam mu pokazati da se ne ljutim,i da cu ponovno moci preci preko svega sto mi je napravio. Nadem ga na izlazu kod bolnice kako gleda u nebo.

"Harry" kazem te se okrene.

"Vratit cu te doma" kaze mi. Ne zelim doma,zelim biti s njim kolko god treba.

"Necu doma"kazem i dodem do njega.

"Makni se,bila si u pravu kad si se micala od mene,ja te samo tjeram na lose stvari. Samo lose ti se dogada kad si mi blizu" kaze dok nervozno trazi neki tocku u koju ce gledati. Nije me pogledao dok je to govorio,i znam da to ne misli bas.

"A ja znam da ne mislis tako. Gledaj,mogao si ti zajedno s njim biti na tom mjestu. Ne znas koliko sam Bogu zahvalna sto ipak stojis tu kraj mene ziv i zdrav." Kazem mu a on napravi korak naprijed. Zasto samo ne prihvati nesto sto ja hocu napraviti za njega da mu pomognem?

"E pa ja nisam! Bilo bi mi lakse da sam bio s njim nego da sad trebam zivjeti bez njega! Bio mi je najbolji frend,pa kum sam mu bio!" Kaze. Razumijem ga i znam da mu je tesko,ali ako ovako nastavi,nece nista postici.

"Jednostavno moramo nauciti zivjeti s takvim stvarima" kazem i sjetim se svoje mame. Nje nema vec dugo,ali i dalje kad pomislim na nju ispustim suzu.

"Ti kao znas" kaze bezobrazno.

"A sto mislis da ne znam!? Pa ti si mi pomogao preboliti smrt mame,ja cu tebi Zaynovu" kazem. Harry sjedne na stepenice,a ja do njega. Primim ga za ruku cvrsto. Znam da ne zeli da ga pustim,jednostavno znam.

"Ali zbog mene se tebi dogada previse losih stvari u zivotu" pogleda prema mojem zavoju koji krije oziljke koje sam radila zbog njega.

"Nije sve zbog tebe" kazem. Pokusavam popraviti nas odnos,ali i zelim mu pomoci.

"Ne mogu ovdje s tobom pricati o tome" kaze i ustane. Ma super,najbolje je da me izbacis iz takta. Ude opet unutra,a ja hodam kao neki potrcko za njim.

"Ne morate svi ovdje biti,sad cu i ja ici doma" kaze nam Perrie. Pogledam Ash,koja glumi da si je najbolja s njom.

"Perrie,hoces da idem ja s tobom?" Upitam ju,a ona odmahne glavom. Kako ce sama,pa ima malu bebu.