Farijus me je posmatrao svojim dubokim, crvenim očima, kao da je mogao da vidi kroz mene, da pročita svaku moju misao. Bio je ogroman, njegova krila su se širila preko polovine prostora u pećini, a njegovo prisustvo uvek me je ispunjavalo mešavinom straha i divljenja.
Farijus: – Monika, ili kako god želiš da te zovem, istina nije ono što tražiš, već ono što već nosiš u sebi. Sve ove avanture, sve te priče i sećanja... one nisu laži, ali nisu ni potpune.
Pogledala sam ga zbunjeno, osećajući kako se težina njegovih reči spušta na moja ramena.
Monika: – Šta to znači? Da li sam ja neko drugi? Da li je sve ovo bila iluzija?
Farijus je lagano spustio svoju ogromnu glavu bliže meni. Njegove ljuske su se presijavale na svetlosti koja je dolazila iz kristala po zidovima pećine.
Farijus: – Ti nisi iluzija, Monika. Ti si ono što biraš da budeš. Ali da bi razumela ko si zaista, moraš da pogledaš dublje, dalje od prošlih sećanja i snova. Moraš da se suočiš sa sobom.
Osećala sam kako mi se suze skupljaju u očima, ali sam se trudila da ih zadržim. Nije bilo lako suočiti se s time da možda nikada neću dobiti jasne odgovore.
Monika: – Farijuse, zašto ja? Zašto sve ovo? Nisam niko poseban. Samo sam devojka koja pokušava da preživi u svetu koji je potpuno stran.
Farijus je duboko udahnuo, njegovo telo se na trenutak zgrčilo, a zatim se opustilo dok je izgovarao sledeće reči.
Farijus: – Ti si posebna jer biraš da se boriš. Ne zato što ti je sudbina to odredila, već zato što si odlučila da uprkos svemu nastaviš. To te čini drugačijom. To te čini vrednom.
Njegove reči su me pogodile na način koji nisam očekivala. Možda nisam znala sve odgovore, ali sada sam bila sigurna u jednu stvar – morala sam nastaviti. Morala sam pronaći istinu, ne samo o sebi, već i o ovom svetu koji me je prihvatio, čak i kada ja nisam prihvatila sebe.
Monika: – Dobro, Farijuse. Ako je to ono što treba da uradim, onda ću to učiniti. Ali mi reci – gde da počnem?
Farijus je podigao glavu i osmotrio pećinu, kao da je tražio nešto što je samo on mogao da vidi. Njegov glas je bio čvrst i smiren kada je odgovorio.
Farijus: – Počni tamo gde sve počinje i završava – kod drevnog Izvora. Tamo ćeš pronaći odgovore. Ali pazi se, Monika. Istina nije uvek laka. Nekada može biti teža od svake laži.
---
Probudila sam se naglo, uzdahnuvši kao da sam zadržavala dah predugo. Srce mi je lupalo, a telo mi je bilo ukočeno, kao da sam se vraćala iz nekog drugog sveta. I znate šta? Sve to s Farijusom, crvenim zmajem koji deli životne lekcije – bio je samo san. Iskreno, razočarana sam. Mislim, kad će mi se ponovo pružiti šansa da pričam sa zmajem?
Otvorila sam oči i ugledala poznato lice iznad sebe. Drejk. Njegove tamne oči su me posmatrale sa blagom zabrinutošću, ali taj ugao usana – oh, taj ugao – suptilno je nagoveštavao da se zabavlja.
Drejk: – Dobro jutro, princezo spavačice. Sanjala si nešto zanimljivo? Ili je ovo samo tvoja uobičajena rutina da se onesvestiš kad god stvari postanu napete?
Prevrnula sam očima i pokušala da se podignem, ali on nije popuštao. Njegove ruke su još uvek bile oko mene, a ja sam vrlo svesno osećala njegovu blizinu.
Monika: – Da, naravno, sanjala sam o zmaju koji ima više razumevanja za moj život od tebe. I šta ti radiš? Pokušavaš da mi slomiš rebra?
Drejk: – Iskreno, to mi nije bila namera. Samo si izgledala kao da ti treba malo stabilnosti... i društva.
Zastao je na trenutak, gledajući me onim pogledom koji kao da može da razotkrije sve moje tajne. Ili, barem, to misli.
Drejk: – Osim toga, nisam mogao da te pustim. Šta ako ponovo zaspiš? Ne bih preživeo još jednu tvoju avanturu u snu. Ko zna šta bi mi sledeće prebacila kad se probudiš?
Nasmejala sam se uprkos sebi, ali nisam mogla da se ne zapitam koliko često ovaj vampirski princ koristi šarm kao oružje. Vrlo efikasno, mogu dodati.
Monika: – Dobro, Drejk, ozbiljno. Možeš li sada da me pustiš? Ili planiraš da me nosiš svuda sa sobom?
Nije odgovorio odmah. Samo je lagano popustio stisak, ali nije ustao. Njegovo lice je bilo bliže nego što sam očekivala, a ton njegovog glasa se promenio.
Drejk: – Znaš, mogao bih. Nisi toliko teška kao što deluješ. Ali imam bolji plan za danas.
Zatreptala sam, pokušavajući da razbijem napetost koja je iznenada ispunila prostor.
Monika: – Plan? To zvuči opasno. Mora li da uključuje tebe?
Drejk: – Ne samo mene, već i tebe. Imamo sastanak, princezo. I ne smeš biti glasna. Tamo će se pričati o Balthazaru.
U trenutku sam se smrzla. Ime Batazara bilo je poput teške oluje u vazduhu – nešto mračno i opasno. Čula sam za njega, ali nikada dovoljno da razumem ko ili šta je bio.jedino secanje na njega je bio pocetak ovog svega. Nekad se pitam da li da mu se zahvalim ili da ga zapalim kao sto je on mene hteo.
Monika: – Sastanak? Kakav sastanak? I zašto baš ja?
Drejk se nagnuo bliže, a njegov šapat mi je pratio liniju misli kao nož koji seče kroz maglu.
Drejk: – Zato što ti imaš ono što oni žele. I zato što ja neću dozvoliti da se to dogodi.
Njegov izraz lica bio je ozbiljan, a ja sam znala da ovo nije trenutak za humor. Ali to sam ja – humor je moj štit.
Monika: – Oh, naravno. Samo me ubaci usred opasnosti bez uputstava. Sjajan si u motivacionim govorima, znaš li to?
Podigao se i pružio mi ruku da ustanem.
Drejk: – Drži se mog plana i nećeš morati da brineš. A sada, princezo, vreme je da se spremiš za igru.
Gledala sam ga kako izlazi iz sobe, a ja sam ostala na trenutak sama, pokušavajući da shvatim u šta sam se tačno uvukla. Ili, bolje rečeno, u šta me je Drejk uvukao. Ili oliver iskreno obojica su me zeznula na razne nacin. Plasi me samo to sto mesto gde je bio Oliver sad preuzima ovaj ledeni vampir. Ustala sam i pokupila staru prasnjavu knjigu. Ko zna kad ce mi ona trebati baš je teška. Kako bese idu one cini da prebacim knjigu u sobu.
"prebaci se knjigom ovoga trenutka mani me svih tezih muka" rekla sam a knjiga se nadam se pojavila u mojoj sobi
"ti znaš da to samo prokleti mogu?" pitao je drejk sa vrata
"ako sam prokleta jer bi me ubio?" pitala sam dubokim glasom
"ne postao bi proklet sa tobom" rekao je pogedavši me njegovim crnim ocima
"onda odlicno idemo po pikači odelo" rekla sam sa smeškom te dobacila tiše "i po beli luk"
DU LIEST GERADE
~ PROKLETI ~
Fantasy"Prokleti" je priča o Moniki koja je morala da pobegne u potpuno novi svet prepun čudnih stvorenja kao što su veštice, vampiri, vukodlaci i zmajevi. Nije baš imala vremena da se opusti jer je u tom svetu sve bilo... pomalo haotično. Nakon što se uva...
