UPOZIRENJE ( 11 deo )

41 2 82
                                        

Čuju se glasovi u hodniku, vrisak devojke i koraci trčanja. Šta rade ovi ljudi? Bože, jel' su čuli za tišinu? Ujutru se čak čuje i smeh.

Monika: Koje budale se smeju u zoru?

Mija: Ne znam, možda oni koji ne spavaju i koji leže opušteno, čak i posle desetog alarma.

Dok mi Mija nešto priča, polako je posmatram i vidim da je obučena u uniformu. Opet onaj izgled profesorke. Nekad ne razumem to njeno lice i glas. Izgledala je sveže, a glas joj je bio normalan, dok moj... moj se nije ni čuo.

Mija: Mona.

Monika: A?

Mija: Doručak za deset minuta, profesor odbrane.

Monika: Uf, što ga ne volim.

Pogledala me je popreko, a ja sam prebacila jastuk preko glave.

Monika: Čekaj, za deset minuta?

Iskaknem iz kreveta i zapletam se u jastuk koji je bio na mojoj glavi do malo pre.

Mija: Čekam te u sali.

Monika: Okej.

Rekla sam, dok mi je glava još bila na podu.

Mija: Eh da, da mi je tvoj mozak na par sati.

Okrenula se i izašla, dok sam se ja polako ustala.

Monika: Nije meni lako.

Ustala sam se i čula neke likuse koji su komentarisali nešto. U tom trenutku sam samo htela da se izblamiram, jer sam shvatila da su to Klarine kurvice. Onda se čuo veliki pad.

Monika (u sebi): Izgleda da sam najbolja u bilo čemu čega se dohvati... Jel' se to tako kaže? Sigurna sam da ima neka poslovica, mislim da su u pitanju golubovi, ne vrabci... Ne, nije to. Grana, da, to je to. Ma ne, Monika, kakva grana? Kakve veze grana ima sa ovim? MONIKA, budalo! Sada će te profesor odbrane lepo izbaciti iz škole. Već drugi dan, i to tek je drugi dan! Ima li ovde neki letnji raspust? Mada ovo je ipak kao faks. Ljudi ovde imaju oko 18 godina. Na faksu ima raspust. Da li su ovi ljudi, pardon, veštice, uopšte čuli za faks? Ili još važnije, za raspust? Jao, Mon, tek je drugi dan.

Pogledala sam se u ogledalo i shvatila da sam u pidžami i da sam čupava kao neka veštica. Što zapravo i jesam. Mona, prekini, ako ne pričaš na glas, moraš u sebi.

Monika: Budalo, budalo, budalo!

Krećem ka kupatilu i naravno, udaram u vrata.

Monika: Jel' realno, stvarno?

Par minuta kasnije...

Konačno sam se obukla i izlazim iz sobe. Svi su naravno tiho. Koja budala, osim mene, bi kasnila? I to drugi put za redom, u toku dva dana. Bravo, Mon, bravo.

Spuštam se niz stepenice i nalazim se na spratu gde su učionice. Još jedan sprat, i sala. Odjednom osetim nečiju malu ruku. Kad sam bolje pogledala, videla sam da je zelena.

Monika: Frankenštajn?

X: Tiše. Prvo, ja nisam Frankenštajn, već Erik.

Povukao me u ćošak i približio mi se.

Erik: Moraš se paziti. Previše brzo savladavaš moći. Ako oni saznaju...

Monika: Ko "oni"?

Erik: Direktorka, profesori. Ako saznaju da si se tako brzo razvila, provalice te. Znam ko si ti.

Monika: šta?

Te je odjednom nestao, kao što se i pojavio.

Monika (u sebi): A šta ako ja ne znam ko sam?

Prof. odbrane: ILDESOVA!

Čuo se poznati grubi glas mog "dragog" profesora odbrane.

Monika: Dobro jutro, profesore.

Prof. odbrane: Šta radiš ovde? Odavno si trebala biti u sali. Vreme doručka je.

Monika: Ovaj...

Odjednom me je profesor pogledao direktno u oči, kao da je pokušavao da me hipnotiše.

Prof. odbrane: Šta radiš ovde, Ildesova?

Te reči je rekao jako polako, te sam konačno shvatila da pokušava da me hipnotiše. Brzo sam samo pogledala pravo u njega i izmislila odgovor.

Monika: Izgubila sam se. Plašila sam se da ću opet zakasniti, pa sam se uspavala. I pošto sam trčala, totalno sam se izgubila. A hodnici su bili prazni.

Posle ovoga, samo je prekinuo direktno da me gleda dok sam ja glumila i zavrtela glavom.

Prof. odbrane: I zašto si ovde?

Monika: Pa, krenula sam na vreme, ali sam se izgubila.

Samo se nasmejao i rekao:

Prof. odbrane: Još jedna kazna, Ildesova.

To su mu bile poslednje reči. Okrenuo se i otišao. Morala sam da malo lažem da ne bih bila providna. Polako sam krenula ka stepenicama, da bi se spustila do sale. Zašto me je profesor pokušao da me hipnotiše? To je jedno od pravila ove škole. Hm, i posle su pravila važna. Sumljiv si mi, Đonatane (to je ime profesora odbrane, za one koji su zaboravili).

---

~ PROKLETI ~Cerita yang bikin terobses. Temukan sekarang