Monika: JA VEŠTICA? Ha! I ja sam posle čudakinja, gle snobe!
Oliver: Oliver.
Monika: Snobe, ne prekidaj.
Samo je prevrnuo očima, što me još više iznerviralo.
Monika: Gle, mislila sam da sam ja luda... Mislim, nije da nisam, ali ti definitivno nisi normalan! No, no, no.
Oliver: Dobro, ne moraš mi verovati. Idem ja.
Monika: Doviđenja.
Oliver: I da, DOBRODOŠLI U AKADEMIJU SIRIJUS, GOSPOĐICE ČUDAKINJO!
Poklonio se i izašao iz sobe.
Ha-ha, ja veštica? Nema šanse. Mada... ne, ne, Mona, gubiš se. Ovo je sve san. Trebam samo da zaspim i sve će biti uredu. Možda sam u komi... Da, to je to! Samo da zaspim i sve će biti u redu... Da, sve će biti u redu.
Ali... mogla bih da prošetam malo. Šta ako je ovo stvarno?
Polako sam ustajala s kreveta. I dalje me je sve bolelo, ali nije bilo strašno. Korak po korak, prilazila sam vratima kada se iza mene čuo glas.
X: Dobar dan.
Okrenula sam se i ugledala stariju ženu srednje visine, sa ljubičastim okvirima naočara. Kosa joj je bila smeđa, ali prilično osedela, zavezana u punđu. Nosila je crnu suknju do kolena, belu košulju i crni sako sa zlatnim natpisom "Sirijus".
Monika: Dobar dan. Vi ste...?
X: Ja sam Suzan Rabin, direktorka Akademije Sirijus. A ti si?
Monika: Monika Ildes.
Direktorka: Dobrodošla na akademiju, Monika. Zahvalni smo što si spasila Olivera.
Monika: Kakva je ovo akademija?
Direktorka: Nikad nisi čula za nju?
Monika: Ne.
Direktorka: Pa znaš li ti uopšte da si veštica?
Monika: Ja, veštica?
Čoveče, ovde niko nije normalan. Ne, čekaj... sigurno je sve ovo san.
Monika: Veštice ne postoje.
Direktorka: Ovo je akademija za vešce i veštice. Nije obavezna za sve; obično šaljemo pozivnice. Ali zbog toga što si pomogla Oliveru, koji nam je veoma važan, želimo da ostaneš ovde. I Baltazar te je video – ovde ćeš biti sigurnija.
Monika: Baltazar?
Upitala sam, već pretpostavljajući da je to onaj isti tip koji je pokušao da me ubije.
Direktorka: Verujem da si čula za crnu magiju?
Monika: Da.
Direktorka: Pa, on je sin osnivača crne magije.
U trenutku mi se sve zamutilo.
Direktorka: Mislim da trebaš da se odmoriš. Lezi. Sve o školi ću ti objasniti kasnije. Počinje u ponedeljak.
Monika: U redu, hvala vam.
---
Trčala sam kroz tamu. Trčala sam, a nisam znala kuda idem. Osećala sam težinu u grudima. Onda sam začula vrisak – jasan, prodoran, dečji. Bio je sve glasniji.
"Pomozi nam..."
Glasovi su se stapali u jedan.
"Ti si naša jedina šansa!"
Onda je sve utihnulo. Svetlo je sevnulo. Preda mnom je stajala devojčica sa medvedom u ruci. Njene oči su bile velike i pune nade.
"Molim te, pomozi nam. Dosadno mi je. Zarobljena sam ovde. Hoću da se igram... Hoću da porastem."
Njene reči su se pretvarale u eho.
"Monika... Monika... Monika... Izabrana si."
YOU ARE READING
~ PROKLETI ~
Fantasy"Prokleti" je priča o Moniki koja je morala da pobegne u potpuno novi svet prepun čudnih stvorenja kao što su veštice, vampiri, vukodlaci i zmajevi. Nije baš imala vremena da se opusti jer je u tom svetu sve bilo... pomalo haotično. Nakon što se uva...
