Fontana je tiho žuborila dok su Monika i Drejk sedeli na ivici, daleko od radoznalih pogleda drugih članova tima. , a plava kosa Monike sijala je poput safira.
Monika (naslonjena na fontanu, šapatom): "Dobro, princu tame, hajde da čujem. Šta si im tačno slagao na tom vašem tajnom sastanku zla? Da si njihov spasitelj? Novi kralj haosa? Ili samo još jedan obožavalac njihovih mračnih planova?"
Drejk je podigao obrve i naslonio se ležerno, kao da se zabavlja.
Drejk: "Prvo, ja ništa ne lažem. Samo im... pružam ono što žele da čuju. Kažem im da ću im pomoći da unište školu i da budem njihov most prema Oliveru . Prilično dobar performans, ako mene pitaš."
Monika ga je skeptično pogledala, a zatim prekrstila ruke.
Monika: "Most prema Oliveru? A šta, planiraš da nas sve pređeš i ostaviš u pepelu? Mislim, daj, Drejče, ne zvučiš baš kao najpouzdaniji dvostruki agent."
Drejk (uz osmeh): "Oh, Monika, tvoj nedostatak vere u mene me boli."
Monika (prevrćući očima): "Vera u tebe? Posle onog šepurenja sa senkama i tajnih susreta? Molim te. I šta im uopšte pomažeš? Imaš li ti pojma šta oni zapravo planiraju?"
Drejk je za trenutak uozbiljio ton, ali i dalje zadržao svoj tipični stav.
Drejk: "Naravno da znam. Njihov cilj je probuditi Gospodara Ignjatija i uništiti ovu školu, a onda celu ovu zemlju pretvoriti u mračnu dimenziju. Ja sam tamo da im budem ključni saveznik... dok ne pronađem način da sve okrenem protiv njih. Treba mi malo vremena, Monika. I tvoj balans između sarkazma i podrške."
Monika: "Sarkazam i podrška? Hm, vidi, balans baš i nije moja jača strana. Ali, hajde. Ako već igramo ovu opasnu igru, imaš moj blagoslov – pod uslovom da te ne zgrabe i ne pretvore u nekog jezivog slugu tame."
Drejk je teatralno stavio ruku na srce, pretvarajući se da je ganut.
Drejk: "Ah, kako si nežna. Ovo je verovatno najlepša stvar koju si mi ikada rekla."
Monika ga je ignorisala, ustajući i okrećući se ka fontani. Kad je podigla pogled, njene oči su se ukrstile s Klarinim, koja je upravo prolazila u daljini, prebacujući knjige s jednog ramena na drugo.
Monika (mrmlja sebi u bradu): "Evo nje. Velika Klara. I dalje glumi anđela dok se šunja po školi. Da bar imam neki kazan... mogla bih je fino kuvati sa malo luka i krompira."
Drejk je pokušao da se ne nasmeje previše glasno, ali nije uspeo.
Drejk: "Kazan? S krompirom? Šta je sledeće, Monika? Ćureći paprikaš?"
Monika (odbrusivši): "Ćuti, ti. I ne smej se – ozbiljna sam. Ona zna nešto. Sve ovo sa novinama i Oliverovim besom? To je njena rabota, sto posto. Kunem se, Drejče, ako nešto saznam..."
Drejk je ustao i stavio ruku na njeno rame.
Drejk: "Smiri se, Pikachu. Prvo strategija, pa kazani. Zajedno ćemo je skuvati... metaforično, naravno."
Monika ga je gurnula laktom, ali osmeh joj se zadržao na licu dok su se zajedno udaljavali od fontane, spremni da nastave sa svojim tajnim planovima.
Dok su se udaljavali od fontane, Drejk je naglo zastao i pogledao Moniku, ovog puta bez uobičajenog osmeha. Njegov ozbiljan izraz lica bio je retka pojava, i Monika je odmah primetila promenu.
Drejk: "Monika, ozbiljno, šta je sa tim tvojim padanjem u nesvest? Ovo nije prvi put da se to dešava. I svaki put postaje sve čudnije. Mislim, čak ni tvoje Pikachu odelo ne može sakriti da je nešto ozbiljno u pitanju."
Monika se naglo zaustavila i okrenula ka njemu, prekrstivši ruke.
Monika: "Oh, pa hvala na brižnosti, gospodine 'Princ tame'. Ali, ako baš moraš da znaš, nije to neka moja nova fora. To su zmajevi. Oni su... povezani sa mnom na neki način. I svaki put kad izgubim kontrolu, Kao da me povlače ka sebi."
Drejk ju je posmatrao pažljivo, kao da pokušava da pročita svaku emociju na njenom licu.
Drejk: "Zmajevi, kažeš? Pa to objašnjava tvoju opsednutost kazanima i kuvanjem ljudi. Ali kako tačno funkcioniše ta povezanost? I zašto sada?"
Monika je uzdahnula, očigledno se osećajući nelagodno zbog cele priče.
Monika: "Iskreno? Nemam pojma. Sve što znam je da kad se približe... ili kad nešto nije u redu sa mnom... stvari krenu da se lome. Energija mi poludi, i– bum – završim u nekoj čudnoj situaciji. Kao da pokušavaju da mi nešto kažu."
Drejk je klimnuo glavom, ali zabrinutost mu nije silazila s lica.
Drejk: "A knjiga? One što smo našli u onoj staroj kući? Jesi li uopšte pokušala da je pogledaš? Možda ima nešto u njima što bi moglo da objasni ovu tvoju... stvar."
Monika se počeškala po glavi, očigledno nervozna zbog tog pitanja.
Monika: "Pa, bila sam zauzeta, znaš, pokušavajući da ne ubijem Olivera i da ne završim u novinama po stoti put. Ali, da, knjiga je zanimljiva. stalno privlači moju pažnju. Crna korica, zlatna slova. Kao da me zove. I nisam sigurna da li je to dobra stvar."
Drejk se naslonio na obližnji zid i prekrstio ruke.
Drejk: "Možda je vreme da je otvoriš. Možda su odgovori tamo, a ti ih ignorišeš jer... šta? Previše si zauzeta planiranjem osvete Klari?"
Monika (mršteći se): "Ne ignorišem ništa, Drejče. Samo... nije baš najprijatniji osećaj kad te knjiga doslovno gleda. Kao da zna više o meni nego ja o sebi."
Drejk ju je posmatrao još nekoliko trenutaka, a zatim se nasmešio.
Drejk: "Pa, onda smo na pravom putu. Ako knjiga zna više o tebi, možda će ti pomoći da shvatiš šta se, dovraga, dešava s tvojim zmajevima, kosom, energijom... i tvojim strašnim modnim izborima."
Monika ga je udarila laktom u rebra, ali ovaj put uz osmeh.
Monika: "Hvala na ohrabrenju, tvoj sarkazam mi je baš trebao. Ali ozbiljno, možda bih stvarno trebala da je pogledam. Samo... ne sama."
Drejk: "Ne brini, Pikachu. Ja sam tu. Zajedno ćemo otkriti sve o tvojoj zmajevskoj opsesiji i ovoj knjizi koja te 'zove'. Ali, molim te, sledeći put kad padneš u nesvest, nemoj da me optužuješ da sam te ja iznervirao."
Monika se nasmejala i nastavila da hoda pored njega, osećajući se malo sigurnije, makar na trenutak.
STAI LEGGENDO
~ PROKLETI ~
Fantasy"Prokleti" je priča o Moniki koja je morala da pobegne u potpuno novi svet prepun čudnih stvorenja kao što su veštice, vampiri, vukodlaci i zmajevi. Nije baš imala vremena da se opusti jer je u tom svetu sve bilo... pomalo haotično. Nakon što se uva...
