Koračala sam hodnikom držeći čvrsto knjigu u rukama. Osećala sam snažnu energiju koja je izbijala iz nje, gotovo kao da me doziva. Bilo je teško nositi se s tim osećajem – delovala je moćno, a opet zastrašujuće. Koraci su me vodili prema delu gde se nalazila Drejkova soba, ali moj um nije mogao ostati miran. Pokušavala sam razmišljati o nama, o njemu, ali nešto mi to nije dopuštalo. To "nešto" bila je upravo knjiga. Njena energija bila je ne samo snažna, već i neobjašnjivo poznata.
Kada sam stigla do vrata Drejkove sobe, iznenada mi je pozlilo. Osetila sam kako mi se noge oduzimaju, i pre nego što sam shvatila, pala sam.
Dok sam tonula u nesvest, činilo mi se kao da padam. A kada sam otvorila oči, shvatila sam da to nije samo osećaj – zaista sam se obrušavala u neku crnu rupu. Jedina misao koja mi je proletela glavom bila je potpuni haos.
"AAAAAAA!" vrištala sam kao nikad do sad. "Ne želim da završim kao pljeskavica! Neću ovo! Zašto ne mogu biti obična tinejdžerka s magičnim moćima? Zašto sve mora biti komplikovano?! Čekaj, pa ja sam veštica! Možda mogu da smisl... Bum! Dras! Kabum! Ne, i dalje pljeskavica! Jao, Drejk! Ostaće sam... Ček, hoću li ja sad umreti? Pakao? Raj? Uozbilji se, Monika. Naravno da je pakao. Super, kako će Eli i Mija da uspeju bez mene? I šta će Klara kad ne uspem da je stavim u džem..."
Pre nego što su mi misli potpuno izmakle kontroli, sve se naglo završilo. Zatekla sam se kako sedim u velikoj, čudnoj fotelji, u prostoriji koju nikada ranije nisam videla.
"Znaš," začuo se glas, "kad si bila beba, nisi uopšte plakala. A sad? Sad plačeš kad ti neko kosu pipne." Glas je bio previše poznat, a ipak zaboravljen. Bila je to ona – veštica koja me je nosila kad sam bila mala.
"Morgana?" upitala sam ozbiljnim tonom, zureći u nju.
"Zdravo, princezo Luna. Dugo se nismo videle," rekla je sa smirenim osmehom, smeštajući se preko puta mene.
"Otprilike od trenutka kada je Luna umrla, a Monika se rodila," odgovorila sam ledeno, pogledavši je ljutito. "Šta želiš?" dodala sam, ne krijući netrpeljivost.
"Čoveče, koliko si ozbiljna. Šta je s tobom?" nasmejala se Morgana, ali brzo uozbiljila kada je dodala: "Videla si Ignjatija, zar ne?"
Pogledala sam je zbunjeno, ali klimnula glavom. "Da, ali bila je to samo senka. Koliko sam shvatila, treba mu Oliverova krv da bi probudio Selo Zla i sebe potpuno."
"Upravo tako," potvrdila je. "Ali tvoja magija ga zaustavlja. On zna da ti nisi Dora."
"Kako si sigurna u to?" pitala sam sumnjičavo.
"Zato što Dora radi za njega," odgovorila je hladno.
Ostala sam šokirana. Skoro sam tek saznala da imam sestru, a sada... sada saznajem da je ona protiv mene? "Kako znaš za to?" prošaptala sam.
"Ja sve znam, Monika. Sve vidim odavde."
"Oh, ti si bog, je li?" rekla sam sarkastično.
"Ne," odvratila je mirno. "Samo sam mrtva."
Njene reči su me presekle. Jeza mi je prošla telom dok sam se prisećala kako je umrla zbog mene. "Izvini," izustila sam tiho. "Kriva sam što si mrtva."
"Stani," prekinula me je. "Ja sam kriva. Ceo život sam glumila zlo, ali ti? Ti nisi uradila ništa loše. Ti si moje iskupljenje."
"Iskupila si se dovoljno," rekla sam tiho, ali ona se nasmejala.
"Ne baš. Džonaton me još mrzi."
"Profesor Odbrane?" pitala sam, a ona je klimnula glavom.
"Da li te zanima priča, Monika?" upitala je Morgana, posegnuvši za starom fotografijom na kojoj su bili ona i Profesor Odbrane. Klimnula sam glavom, osećajući da će ono što sledi promeniti sve. "Sada ćeš čuti celu istinu," rekla je, gledajući me pravo u oči.
ESTÁS LEYENDO
~ PROKLETI ~
Fantasía"Prokleti" je priča o Moniki koja je morala da pobegne u potpuno novi svet prepun čudnih stvorenja kao što su veštice, vampiri, vukodlaci i zmajevi. Nije baš imala vremena da se opusti jer je u tom svetu sve bilo... pomalo haotično. Nakon što se uva...
