Ok, ovo je definitivno najbolji dan na svetu! Vrištim dok idem ka svojoj sobi. Prvo, dva je ujutru, ali koga briga. Svi me bolje i misle da sam prokleta, što i jesam, zapravo. Ali, kao da je to bitno. I kao da je bitno što imam šest roditelja, a svima je opravdanje što nisu ovde to što su mrtvi, misle da sam mrtva ili me žele mrtvom. Mada, šta ima veze? Ljudi su me vaspitali, doduše, nisu baš dobro odradili taj posao. Ipak, mi nedostaje poštovanje za vreme i ne kašnjenje.
Telo sam dobila od svojih roditelja kraljeva. Da, tu su moćni, napola zli roditelji koji su me ubili i spojili njihove duše u mene. Ha, da li to znači da je Luna umrla? To bar znači da sam ja zapravo Monika. Pih, a moram da se pravim da sam Dora.
Ulazim u svoju sobu i vidim dva zlatna oka kako me posmatraju.
"Ćao, Mijice," rekla sam uz osmeh.
"Direktorka je dolazila," rekla je Mija ozbiljnim glasom.
"Rekla je nešto jako bitno," dodala je.
A u mojoj glavi se čuo zvuk čuvenog tataratan.
Monika je stajala nasred hodnika okruženog učionicama. Učenici su jurili u svim pravcima. Ne volim ljude! Zašto ih ima ovde? Ili veštica? Aaa, hoću u super duper avanturu sa hot dečkom! mislila je Monika. Zbunjeno je okretala glavu levo-desno, pokušavajući da shvati gde bi trebalo da ide.
Monika: "Ozbiljno, ko je smislio ovaj lavirint? Da li im je cilj bio da se učenici izgube pre nego što dođu do učionice?"
Pored nje su stajale Mija i Eli, koje su s podignutim obrvama posmatrale njenu borbu s rasporedom.
Mija: "Monika, samo pogledaj mapu koju sam napravila za tebe. I molim te, nemoj se izgubiti do ručka."
Monika: "Mapu? Ovo je više kao šifrovani dokument. Čekaj... šta mi je prvi čas? 'Teorija magijskih struja?' Zvuči kao nešto što bih mogla prespavati. A uostalom, od kada mi imamo taj predmet?"
Eli: "Monika, to je važan predmet. Bez njega ne možeš ni do magijskog ispita."
Monika: "Divno. Možda ću za vreme tog časa da se pozabavim nečim važnijim, kao što je planiranje sledećeg poljupca s Drejkom."
Mija i Eli su se kikotale dok su je gurale ka učionici.
"Ček, šta je to magijski ispit?" pitala je Monika na putu do učionice.
"Piše ti u pravilima akademije," rekla je Mija.
"Naravno da si ih čitala, jer tako Mon," rekla je Eli sarkastično i nasmejala se.
"Ma, kao da je bitno. Ajde sa mnom do kupatila, moram da se očešljam. Zaboravila sam," rekla je Monika i pokazala na svoju plavu kosu boje neba.
"Nauka nikad neće razumeti kako ti se menja nijansa plave," rekla je Mija.
"To mi neće pomoći od jutros. Šta god da pomislim, to se desi, i to uopšte nije kul. Jutros sam pomislila kako bi bilo kul da imam prirodne lokne, i dobila sam ovo." Pokazala sam svoju kosu. "Moram ovo da sredim, bar da ne izgledam kao pudla."
"Idi ti sredi to, ja neću da kasnim zbog tebe," rekla je Eli.
Mija je klimnula glavom i krenula sa Eli do učionice.
"Pih, izdajice! Sa kim ću ja u borbu?" povišenim tonom rekla je Monika, pa se okrenula i napravila krug oko svoje ose. "Ok, gde je kupatilo?" rekla je i pogledala u mapu.
"Ma, ko šljivi ovo! Da sam znala čitati mape, bila bih gusar, a ne veštica."
"U kupatilo, ja želim odmah!" prodralo se Monika i nestala.
Okej, koliko kontam, ja sam u kupatilu. Ali, ovo kupatilo nije školsko. Ček, je l' ovo profesorov kaput? Pogledala sam u kaput i setila se profesora odbrane.
U sledećem trenutku, vrata su se otvorila i našla sam se oči u oči s profesorom odbrane, koji je nosio donji veš sa Pikachuom.
"Omg, gde ste kupili Pikachu gaće?" izjavila sam, a onda shvatila šta sam rekla. Znate, volim što ne mislim šta pričam, nego samo pričam, i onda to ispadne kao da gledam film i blamiram se u isto vreme.
Rukom sam napravila pokret i profesor odbrane, pre nego što se osvestio da sam mu ja u kupatilu, bio je obučen. Tačnije, ja sam svojom mega magijom to uradila.
"Pa, šta ima, profesore?" pitala sam opušteno, dok mu je para izlazila iz ušiju. Pomislila sam to, a para je zaista krenula. Monikaaaa!
Kad je profesor to primetio, samo se smirio i pokazao mi rukom da uđem u sobu. Sa osmehom sam krenula ka sobi, a profesor je delovao ubilački.
"Izvinite, moje moći su nekako prevelike. Mislim, razumem, vi me ne volite, ali molim vas, nisam ja kriva. Jednostavno pomislim na zmije i evo ih." Iz zida su izrasle dve zmije. Počela sam da pričam o svemu što me muči od jutros.
"Monika!?" proderao se profesor odbrane.
"Da, profesore," rekla sam.
"Skloni zmije!"
"Aha, da, izvinite. Zmijice bajne, zmijice sjajne, splasnite odmah, bežite vi kod Klare." Zmije su nestale.
"Nisi rekla kod koje tačno," rekao je profesor odbrane.
"Šta?" pitala sam i sela preko puta njega.
"Nisi rekla tačno šta želiš," rekao je, te se zakašljao i nastavio: "Jutros sam sanjao Morganu. Pričala si sa njom, zar ne?"
"Da, zapravo jesam, preko knjige."
"Što nisi rekla direktorki?"
"To je bilo privatno," rekla sam već polako nervozno.
"Kako ste vi pričali sa njom uopšte?" dodala sam.
"Pomoću tebe. Pretpostavljam da si pomislila da bi bilo super da popričamo ja i ona, zar ne?"
"Pretpostavljam da jesam. Ja dosta toga pomišljam tokom dana," rekla sam sa poluosmehom.
"To ćemo morati promeniti. Treniraću te i fizički i psihički. Tvoje misli moraju biti savršene," rekao je, ustao, te sam i ja s njim.
"Am, odakle ta promena?" pitala sam.
"Spasila si mi život, Monika. Poštujem to, a i Morgana me je zamolila. Znam da si prokleta i ja mrzim proklete. Ali ti si nova vrsta. Ti možeš da umiriš proklete i da im budeš dobar vođa," rekao je i pogledao me direktno u oči.
"Ja nisam baš za vođu."
"Sada ne, ali bićeš. Sada idi na časove i pripremi se za treninge i bol kakvu u životu nisi osetila."
"Treba li da se plašim ili da vam se zahvalim?"
"Oboje."
VOCÊ ESTÁ LENDO
~ PROKLETI ~
Fantasia"Prokleti" je priča o Moniki koja je morala da pobegne u potpuno novi svet prepun čudnih stvorenja kao što su veštice, vampiri, vukodlaci i zmajevi. Nije baš imala vremena da se opusti jer je u tom svetu sve bilo... pomalo haotično. Nakon što se uva...
