Anđeo /h.s./

Poglavlje 19 - "Najviše od svega me zaboljelo št si spavao sa njom"

Nagle se sreća naglo I završe, I umiru u svom trijumfu k’o vatra.
I barut što se u poljupcu nište. (Vilijam Šekspir)

Sljedeći dan smo proveli u gradu.
Krenuli smo rano u zoru kako bismo mogli stići na vrijeme da se zabavimo prije nego što smo morali da se vratimo. Da bismo proslavili što sam ozdravila odlučili smo da odemo u lunapark I provedemo se kao što I dolikuje. Kada smo stigli otišli smo u Strabucks I naručili dva velika hamburgera sa pomfritom I Fantom.

Potom smo napokon otišli u lunapark. Kao neko maleno dijete sam skakutala oko Jamesa moleći ga da mi kupi šećernu vunu ili da se slikam sa likom Maša iz Maše I Mede. Moje unutrašnje dijete je izašlo na vidilo kada sam ugledala sva vozila I sve igračke ili slatkiše.

“Aaa, Maša I Medo balon.” Vrisnula sam od uzbuđenja I otrčala do starijeg čovjeka koji je prodavao balone sa likovima iz animiranih filmova ili crtića. Kikoteći se, James mi je prišao I gledao kako mi oči svjetlucaju dok gledam balon u svojoj ruci.

“Zaboravio sam da si ti veće dijete od moje rodice Sofie.” Komentarisao je dok smo išli prema autićima u kojima su se vozila dječica u koju očigledno još uvijek ja spadam.

“Možemo na autiće?” upitala sam kada smo stali nekoliko koraka od autića.

“Ti znaš da ti imaš 22 godine, zar ne?”

Odmahnula sam glavom I namrštila se. “To ništa ne znači. Ja sam dijete zarobljeno u tijelu odrasle osobe.”

Klimnuo je I prebacio ruku preko mojih ramena. “Idemo!” rekao je I izmamio osmijeh na moje lice.
Poskočila sam u mjestu I zagrlila ga, a potom otrčala do jednog auta I uskočila u njega dok je James ostao da se raspravlja sa čovijekom koji je odgovoran za autiće I objasnio mu moje ponašanje. Od danas sam zvanično poremećena osoba.

Vrisnula sam kada se neki dječak zabio u moj auto I odgurnuo me na desnu stranu. Pogledavši u njegovo nasmijano mlado lice okrenula sam volan I krenula na njega udarivši ga sa lijeve strane. James se pridružio nekoliko trenutaka kasnije u plavom autu I sudario se sa mnom.

Tako smo se vozali nekoliko rundi dok nismo odlučili da je vrijeme da  osvojimo I ostale spravice, pa smo sljedeće išli na vrtuljak za odrasle. Suvišno bi bilo kada bih rekla da sam vrištala tokom čitave vožnje. I da sam se takođe jednako I smijala. I plakala kada su mi od vazduha posuzile oči.

“James!” vrisnula sam što sam više mogla kako bi me mogao čuti, ali nažalost nije uspio zbog drugih vrisaka koji su ispuštali ostali na vrtuljku. Kako smo se kretali pokušala sam da se bacim naprijed I da uhvatim njegovo sjedalo, ali nisam uspjela jer me vazduh povukao na drugu stranu.

Pogledavši nadole ugledala sam koliko se mi zapravo nalazimo u vazduhu I sjetila sam se da se ja zapravo bojim visine. Zašto sam uopšte I sjela ovdje kada sada želim samo da se završi I da dodirnem zemaljsko dno? Zatvorila sam oči kako bih se smirila I ne mislila o svom strahu I stisnula lance. Pred očima mi se stavorio Harry I prizor kako me ljubi na krevetu svoje sobe.
Vrisnula sam kada sam osjetila da tonem.

************

Harry

Umoran sam vozio ulicama Mančestera koje su bile prilično popunjene s obzirom da je trenutno vrijeme kada se ljudi vraćaju kući sa posla. Ćutao sam tokom čitave vožnje I slušao Liv I Phoebe kako pričaju I pričaju o nekim totalno nevažnim I dosadnim djevojačkim stvarima.
Nisu se trudile da razgovaraju sa mnom jer su znale koliko sam namrgođen I da mi nije do razgovora. Phoebe bi nekada stavila ruku na moje koljeno kao znak podrške. Ona je jedina koja je znala kako se ja osjećam I koliko mi je teško u ovoj situaciji u kojoj se nalazim.