Anđeo /h.s./

Poglavlje 21 - "Moje srce pripada samo tebi"

Ljubav nikada ne umire prirodnom smrću,
Umire jer joj ne znamo obnoviti izbor,
Umire zbog gluposti, sljepoće, pogrešaka I izdaje,
Umire od bolesti I rana, umire od dosade, gubitka svježine I sjaja.
(Vilijam Šekspir)

Subotu sam provela u sobi gledajući Vampirske dnevnike sa Jamesom. Uglavnom smo razgovarali o njegovom odlasku koji se bliži; koji je tačnije za šest dana pošto je ubrzo I kraj avgusta I samim time I ljeta. James je dobio mjesto u kompaniji svog oca I počinje raditi od 1. septembra dok sam ja još uvijek nezaposlena.

On je već imao isplaniranu budućnost dok sam ja svoju još uvijek stavljala u pitanje. Prijavila sam se za mjesto profesora engleskog u mančesterskim fakultetima, ali šanse da dobijem posao su ravne nuli. Moje prijave su poslate još prije skoro dva mjeseca I još mi se niko nije javio. Nisam glupa da ne znam šta to znači.

No, odlučila sam da ne mislim na to. Da ovih zadnjih nekoliko dana ljeta živim od danas do sutra I ne razmišljam o svim tim stvarima koje mi zadavaju glavobolju. Planiram da se opustim I uživam, te da sebi dam malo oduška I večeras na zabavi koju ponovo priređuje Stefan u svojoj vikendici.

Navodno su njegove zabave najbolje pa se niko ni ne trudi pokušati da ga prevaziđe. Večeras priređuje tu zadnju zabavu povodom oproštaja od ljeta za ovu godinu I pripremu za jesen za koju niko nije zagrijan jer sa sobom vuče stvari od kojih bismo se najradije još malo držali na distanci.

Ostatak popodneva James je bio primoran da sluša moje komentare kako je Joseph Morgan savršen I zašto kod nas ne postoje takvi muškarci koji bi djevojci rado poljubili ruku ili nazvali ju ljubavi, dušo ili draga.

"Kao da tebi Harry nikada nije rekao ljubavi." Prevnuo je očima I počeo da pretura po mom ormaru pošto mu je postalo dosadno samo ležati cijeli dan I 'trošiti oči na glupostima'.

"Jeste jednom, ali to nije isto. Joseph ima taj šarmantan glas kada to kaže uz britanski naglasak." Sanjivo sam rekla I pridružila mu se tražeći šta bih mogla da obučem večeras.

"O moj Bože, ti se ložiš na muškarce sa britanskim naglaskom." Uzviknuo je I zakikotao se kao da je rekao najbolji vic na svijetu.

"Ko se još ne loži na britanski naglasak?"

Klimnuo je I okrenuo se prema meni sa rukama na kukovima. "Nije ni čudno što si smuvala Harrya."

"Ma, bježi tamo."

"Pa, ja se više ložim na irski naglasak."

"Alice ima irski naglasak."

"Znam, večeras krećem u akciju."

"Tek sad?" Klimnuo je I frkunuo ne govoreći ništa. "I ja večeras krećem u akciju."

"Stvarno?"

"Da. Zato mi treba nešto jako izazovno da se Harry ne usudi pogledati neku drugu."

"Kako bi mogao pored tebe da traži drugu."

Slegnula sam ramenima I izvadila kratku crnu kožnu suknjicu koja mi je padala možda do polovine butina, dovoljno da se ništa ne vidi, I crnu crop-top majicu. "Ne znam. U vezi smo tek nešto malo više od pola mjeseca."

"Ali bi bili I prije da nisi bila toliko tvrdoglava."

"Kakogod, moramo se početi spremati. Harry dolazi za tri sata. Put do vikendice je prilično dugačak." Zapravo I nije toliko, ali nisam htjela da nastavim sa razgovorom.

Ta tri sata su prošla nevjerovatno brzo. Vjerovatno zato što smo svi bili u opštem haosu zato što se nismo mogli dogovoriti ko će od nas troje (Nicole, Jamesa I mene) prvi ići da se istušira ili da sebi napravi frizuru.