Anđeo /h.s./

Poglavlje 36 - "Trudna sam?"

Svaka priča počinje mnogo prije svog početka.
I kada jednom počne, više se ne završava. Zapamti to.
(Ang-E Sol)

Klub je bio pun kada smo došli što je dodatno širilo moju nostalgiju za krevetom I toplim jorganom. Bilo je zagušljivo I vruće. Tijela su se trljala u plesnom ritmu dok smo se probijali do našeg stola koji je na moju sreću bio na drugom kraju prostorije. U vazduhu se osjećao miris alkohola I cigara I kao da mi već ionako nije bilo loše.

Tako sam žudila za svojim krevetom. Iskreno, svagdje bi mi bilo bolje nego ovdje. Jeste da mi nedostaju prijatelji I da će mi još više nedostajati kada se odselim, ali stvarno se ne osjećam dobro za društvo. Mučnina I bol u glavi mi se povećala da ozbiljno počinjem da mislim da sam negdje uhvatila stomačni virus.
Harryu I dalje nisam govorila za to. Vjerovatno ću za koji dan otići doktoru I sve riješiti.  Želim da se on zabavi I da mirnog srca ode u London. Zaslužio je malo da se odmori od svih obaveza I opusti I da se napije što I očekujem tako da sam riješila da ne pijem I da ja vozim do Stefanovog stana gdje ćemo I prenoćiti.

“Još nije kasno da odeš kući I da se presvučeš.” Rekao je moj momak kada smo se smjestili za naš sto. Odoljela sam nagonu da prevrnem oči i umjesto toga se samo nasmijala. Dovoljno mi je dao doznanja da mu se ne sviđa što sam obukla ovako kratku haljinu, ali nisam bila raspoložena da se preslačim tako da ga nisam slušala.

“Svejedno kada ćeš ti biti taj koji će me odvesti kući.” Namignula sam mu I primakla mu se malo bliže kako bi ga mogla poljubiti strastveno pred očima one kuje koja je sjedila nasuprot nas.

“Koji sam ja onda srećnik.” Nasmijao se uz moje usne I poljubio me još jednom.

“Gadite mi se.” zarežao je Jamie I napravio grimasu. Zar se meni samo čini ili on uvijek ima neki komentar kada smo Harry I ja u pitanju?

“Pusti ih.” Rekla je Phoebe. “Vidiš da su kao male bebe.” Dodala je piskavim glasom I osmijehom koji je bljesnuo čitavom prostorijom.

Tako je veče odmicala. Svi su pili I zabavljali se dok sam ja samo sjedila I pravila se da sam zainteresovana za sve iako sam u sebi umirala od dosade I glavobolje. Osjećala sam se kao da mi ovdje nije mjesto. Čak nisam ni poludila kada se Caroline približila mom momku.

Vjerujem da je to primijetio jer me često pitao da li sam dobro I dobacivao mi poglede kada je mislio da ne gledam. Mrzim što me tako dobro poznaje. To ga samo sputava da se zabavi.

Upravo zbog toga sam napokon ustala sa stolice I naslonila se na njega kako bi mi glava bila u njegovom vratu I kako bi mogao da me čuje kada progovorim. Ruka mu je odmah pronašla moj struk I primakeo me još više sebi.

“Hoćeš malo da plešemo?” upitala sam ga stavljajući ruku na njegov vrat.

“Ako ti hoćeš.”

Klimnula sam I uzela ga za ruku te povela prema masi oznojenih tijela. Odlučila sam da ignorišem ostale koji su se neprimjereno ljubili I mazili I posvetim momku koji je ispred mene. Jednim pokretom njegovo tijelo se našlo pribijeno uz moje. Ruke su mu bile oko mog struka dok su moje bile oko njegovog vrata.

Nismo se čak ni pomijerali, samo smo stajali na sredini plesnog podijuma I gledali se kao dvije budale dok su nam osmijesi igrali na usnama. Kao da mi je očima govorio koliko me voli I koliko mu značim.

Stisak oko mog struka se ubrzo povećao I u sljedećoj sekundi smo se našli kako plešemo spori ples uz pjesmu Radioactive od Imagine Dragons. No, bilo mi je apsolutno svejedno dok god je on sa mnom.

“Volim te.” Rekao mi je na uho te ostavio maleni poljubac niže njega. “Toliko te volim da to nije moguće.” Nastavio je I odjednom kao da su svi sporedni zvuci iščezli. Jedino što sam mogla čuti je on. “Hoću da se udaš za mene.”